Magarcu je učinjena povijesna nepravda, a on je othranio Dalmaciju, bio čovjekov najbolji prijatelj, a mlijeko koje daje zlata je vrijedno

Iako oduvijek prati čovjeka i živi u brojnim vjerovanjima i pričama mnogih naroda i kultura, za magarca gotovo pa nema lijepih riječi. Kad za nekoga kažemo da je magarac podrazumijevamo nedoraslu osobu budalastog ponašanja, a “magareća klupa”, “magareće uši” ili “pasti s konja na magarca” svjedoče o ne baš lijepoj reputaciji ove izdržljive životinje. 

Više o magarećoj nepravednoj poziciji kazao nam je Josip Antunović s Pelješca koji se bavi uzgojem ovih plemenitih životinja.

“Velika je nepravda to što se misli da je magarac tvrdoglav, jer je istina potpuno suprotna. On je dobra životinja prema kojoj se treba normalno ponašati. Prije su magarci dosta radili, nosili, a ljudi su ih slabo hranili i tukli pa je normalno da je njegova reakcija bila takva. Kada se prema njemu lijepo odnosi, onda se on tako ponaša i prema svom gazdi. To je posebna životinja i nije niti malo tvrdoglava”, komentirao je najčešću asocijaciju na magarca uzgajivač Josip Antunović.

Ova životinja je zapravo vrijedna i izvor je zlata vrijednog lijeka.

“Magarac je othranio čitavu Dalmaciju i bio čovjekov najbolji prijatelj. Dolaskom mehanizacije u poljoprivredi kao vrsta je umalo nestao s ovog područja pa smo se odlučili za uzgoj. Posljednjih godina magarci se cijene zbog mlijeka koje je stari i zaboravljeni lijek. Ono je najsličnije majčinom mlijeku i pije se sirovo”, pohvalio je blagodati magarca.

Na obiteljskom opg-u Josipa Antunovića u Kuni Pelješkoj živi 80 magaraca.  

Današnji magarac udomaćen je prije osam tisuća godina, porijeklom je iz Afrike, a širenje na europski kontinent išlo je preko mediteranskih zemalja. Radnu sposobnost ove životinje, njegovu skromnost u pogledu hrane i vode posebno su cijenili poljoprivrednici, trgovci i putnici.