Eva ima posao iz snova: “Sudjelujem u procesu proizvodnje od bobice pa sve do boce i to je predivno”

Vino je popularnije nego ikada i postalo je neizostavni dio životnog stila svih generacije. Kultura hrane je vrlo atraktivan, a vino definitivno ide uz sve to.

U takvom vremenu degustacije vina zvuči kao posao iz snova, ali dalek je put do profesionalnog enologa. Slaže se s tim i Eva Krištof, koja se radi tog poziva preselila iz Zagreba u Dubrovnik. Ispričala nam je kako se odlučila za posao enologa.

„Život je pomiješao karte, i ja sam čudesnim spletom okolnosti upisala studij za koji sam rođena. U obitelji s mamine strane ili su doktori ili su agronomi. Čak je pradjed vraćen austrijskim dekretom iz austrijskog Burgenlanda, negdje gore od Ivanić grada, s ciljem da nauči ljude o uzgoju vinove loze i vinogradarstvu. Tako da mogu reći kako imam agronomske korijene. Ta strast za vinom se uvijek provlačila kroz našu kuću. Posebno na Hvaru gdje sam tijekom ljeta imala prilike ući u tuđe vinograde, jer svoj nažalost nisam imala. Vino je uvijek bilo dio stola i dio našeg života, a kao djevojčica sam  često roditelje zezala da se prave važni dok vrte vino u čašama, a danas oni zezaju mene zbog toga“, govori kroz smijeh Eva Krištof.

UČENJE MORA BITI KONSTANTNO

Diplomirala je na Agronomskom fakultetu na Sveučilištu u Zagrebu i trenutno radi u Dubrovačkim podrumima. Specijalizirala je vinarstvo i vinogradarstvo na diplomskom studiju.

Posao zaista nije lagan, dinamičan je, izazovan, kompleksan, dodaje Eva te ističe kako je bitno raditi na održavanju svojih vinskih znanja, na metodama kontinuiranog učenja i konstantnog usavršavanja.

„Za mene je vino živ organizam, volim pratiti razvoj vina. Treba se družiti s vinom tako da ga kušaš, mirišeš, da ga upijaš i osjetiš… da promatraš kakvo je bilo jučer, kakvo će biti prekosutra, je li se dogodila nekakva promjena… Kod vina zapravo uvijek sve gledamo organoleptički, znači preko nosa, a tek onda kroz usnu šupljinu prolazi onaj drugi doživljaj. Na nosu puno toga možemo detektirati“, pojasnila nam je.

Ljudi općenito nisu svjesni koliko je muke, truda i vremena potrebno da bi se došlo do određenog okusa, mirisa te izgleda vina. Najvažnije je da se dogodi taj čarobni klik da bi sve zajedno funkcioniralo u cjelini.

„Apsolutno zdravo grožđe i pravilno pogođen trenutak berbe, znači tehnološka zrelost grožđa. To su dvije najbitnije stavke. Na primjer kod nas u vinariji uvijek su se na početku radile analize, izračun postotka šećera, odnosno sladora i prema toj brojci znamo izračunati koliko ćemo alkohola imati ako provrije sav šećer. S vinom se treba zaista družiti, kušati ga. Također sam, ovlašteni degustator, radim kao ocjenjivač pri Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu, hranu i selo i sudjelujem u komisiji koja pušta vina u promet na tržište“, govori Eva.

Za nju je to bila potvrda da njezin njuh dobro funkcionira jer su je zbog toga pozvali da dođe raditi, a uz to je prošla i razne vrste treninga. Danas sudjeluje kao ocjenjivač i nekoliko puta godišnje ide u Zagreb u komisiju.

Pitali smo je za nekoliko savjeta jer je uvriježen stav da crno vino ide uz meso i teža jela, a bijelo vino uz ribu, odnosno laganija jela..

OMILJENA VINA

„Za mene osobno jest istina i nije istina. Uz određene vrste hrane paše  i određena vrsta i sorta vina. Tako da recimo uz neku tešku hranu će ići dobro macerirano gusto bijelo ili crno, ili možda čak nekakvo malo kiselije vino, nego nešto lakše vino. Iz razloga jer će ga hrana prožvakati prije nego što će proživjeti sam okus recimo laganijeg vina. Zapravo je najvažnije gledati nutritivno, što ide od hrane i treba gledati što želiš postići. Kakav želiš da bude after taste gostima, i od hrane i od vina“, savjetuje ona.

Često možemo čuti da neko kaže crveno, a neko crno vino. Pitali smo je što je ispravno, je li vino – crveno ili crno?

Eva ističe da je crveno, prema zakonu o vinu, ali isto tako zakon dozvoljava koristiti oba naziva za opisivanje boje vina.

Enologu je teško izdvojiti najbolje vino na svijetu, ali pitali smo Evu koje je njoj najdraže vino.

„Uh, imam ih nekoliko vrlo dragih, no pošto ne mogu izdvojiti najdraže vino, izdvojit ću drage mi sorte vina, a to su Syrah, Merlot, Pinot Crni, Sauvignon Bijeli i Rizling. Mislim da je ljeti konzumacija Dubrovačke Malvasije ovdje vrlo prisutna i žao mi je da je nema i više. Voljela bih da se zasade novi vinogradi makar da ono ovdje, na ovoj mikrolokaciji gdje uspijeva u Konavlima, možemo imati još više nektara od nje. Od crnog vina, ono što vidim po vinariji rekla bih da ljudi najviše piju Merlot koji je zaista pronašao svoju drugu domovinu , u Konavlima,“ kazuje.

Ako ste ljubitelj vina i želite postati bolji poznavatelj cijelog procesa, sorti i znati izabrati vina, postoji način za to. Postoje brojne edukacije i vinske škole koje govore više o svim navedenim temama na jednom mjestu. Kroz vinske škole možete naučiti kako degustirati vino, kako spojiti jela i vina u sjajne gourmet preporuke.

Kod Eve je na kraju cijele priče sve došlo jednostavno prirodno.

„Sama sudjelujem u procesu proizvodnje od bobice pa sve do boce. Moj posao je baš to, da vodim preradu grožđa, fermentacije i proizvodnju vina kroz podrum i kroz sve etape s podrumarima.  Tako da je kušanje vina, koje je spremno jednog dana za bocu, i praćenje njegovog razvojnog puta, zaista predivno. I zaista smatram da enologija nije posao nego je poziv. To je zapravo ljepota stvaranja vina“, emotivno zaključuje enologinja Eva Krištof.

Kate Lujo