Ususret koncertu razgovarali smo s članovima Romora: “Ne znamo gdje nas noć vodi, tko zna što će se dogoditi na Orsuli”

Romor je glazbeni projekt, ali puno veći od pukog glazbenog projekta. Oni su kolektiv ljudi koji su se pronašli oko zajedničke ljubavi – glazbe, a priče, tekstovi i glazbene ideje nastajale su godinama. Idejni začetnik projekta je  književnik, glazbenik i frontmen Dragan Đorđević, a u kontekstu ovog projekta Romor nije šapat.

“Kad se nešto stvori, bilo knjiga ili muzika, oni nikad nemaju samo jednu smisao, već se spajaju u jednu priču. Tako je to i s Romorom. Projekt je inspiriran dijelom iz svijeta poezije, dijelom iz muzike i odnosu prema muzici. Cijeli jedan estetski stav je iskazan u projektu i to traje godinama. Svi utjecaji i umjetnička iskustva, meni su se iskristalizirala jednom kroz poeziju. Prepoznao sam je kao riječ romor, romorenje, što je zapravo priča o buncanju. To je vrsta metagovora. Kad smo već siti od razgovora i vidimo kako naš jezik postavlja granice izgovorljivog i mislivog, on prelazi s “one strane”. Upravo taj govor, a da ga ne zovemo religijska ili transcendentalna forma, opisana je kao buncanje odnosno delirij. Stanje uma koji odjednom spaja riječi koje se dosad nisu spajale. Ova riječ “spajati” je ključna. Kao u snu, spajaju se vremenski i prostorni planovi na neki najčudniji način. U pitanju je montaža djelića stvarnosti, jezika i zvukova”, ispričao nam je Đorđević.

Poseban glazbeni žanr

Kroz glazbu Romora prolazi upravo to spajanje, koje Đorđević ističe, jer glazbeno gledajući teško je Romor svrstati u jedan žanr. Romor svojim zvukom spaja elemente modernih elektroničkih beatova uz tradicionalne etno melodije.

“U ovoj estetici koji smo napravili, mi zvučno kroz proces “samplinga” odnosno montaže, spajamo “sampleove” gotovih komada proizvedene muzike u nekim vrlo jednostavnim paternima. A s vremenom sam postao osjetljiv na Balkan, Mediteran, na taj “levantski” zvuk. Recimo instrument koji sviram, ne mogu reći kako je ovo instrument iz Srbije ili Makedonije. To su ti mediteranski zvuci”, rekao je Đorđević

Iako vješt gitarist u Romoru, Đorđević svira Makedonsku bas tamburu, a pošto Romor nije obični rock bend, tako i Đorđević ne svira običnu gitaru.

“Djelići su se godinama spajali, pravila se harmonija koje se nisu dovodile u vezu, a ja sam se umorio od C durova, A molova i od te neke zapadnjačke posture gitare. Na albumu postoji pjesma “Gitare” u kojem je stih “ko vam je kriv što ste kupili gitare!”, koja je zapravo ključna pjesma. Postoji jedno zasićenje s gitarama i to smo mi vidjeli na koncertima u Beogradu. Imamo neke pjesme koje imaju metal i rock “n” roll prizvuke, a nema distorzije. Nema ono što tradicionalni bend ima. Mi imamo elektroniku i ovu tamburu. Ona je meni bolja od bilo kojeg Telecastera. Tražio sam novi instrument u trenutku zasićenja od drugih instrumenata, te kad sam se zainteresirao za tamburu, bila mi je poticajna, ruka je sama “letjela”. Vratila mi se vitalnost, odnos prema muzici, vratila se želja za kreativnošću. Ovaj instrument je meni otvorio jednu novu sferu. Toliko imam skica “riffova”, nekih radnih tema. Jednostavno s ovim instrumentom sam ponovno oživio“, otkriva Đorđević.

Važan instrument

Ispričao nam je kako je došao do makedonske bas tambure.

“Bilo je neslavnih pokušaja da dođem do tambure i sve se na kraju završilo na najbolji način. Majstor Gijevski iz Skoplja, koji je prije izrađivao za cijelu Jugoslaviju tradicionalne instrumente i radio u velikoj tvornici, danas on i njegov brat na Skopskoj Čaršiji imaju jednu staru prašnjavu radnju, Mi smo se dogovorili da u roku od dva mjeseca iz duba oraha ručno napravi tamburu. Čak i da se nije dogodio Romor htio bih u svojem domu posjedovati jedan takav instrument majstora Gijevskog, kao artefakt. Pošao sam u radnju pokupiti instrument, a dočekao me ispečen burek čaršijski, te su odjednom do podneva krenuli dolaziti glazbenici i svirati instrumente, da bi na kraju imali “jam session” u staroj prašnjavoj radnji. Tako da mi je na razne načine važan ovaj instrument”, ispričao nam je gitarist Đorđević.

Romor je krajem prošle godine objavio svoj album prvijenac “Život poslije jutarnjeg programa”, a večeras će ga predstaviti na parku Orsula gdje će dijeliti pozornicu sa Zosterom. Iako česti gost Dubrovnika, te je više puta nastupao na taraci “Love bara”, u petak uvečer Romor dolazi na jedan potpuno novi prostor.

“Romor je projekt koji nas dovodi u nebrojene divne trenutke. Osobno ima iskustva s nastupima, ali ovo je nešto novo. Trebat ćemo osvojiti binu, ostvariti kontakt s publikom. Pored svih proba, svih studijskih iskustava i svih planova to je na kraju “tête-à-tête”. Suočeni si s publikom i trebaš samo reagirati. Glazba samo sebe opravdava u tim trenucima. Od kada nastupam imam neku maksimu, gdje ne znam gdje me noć vodi, ali mora postojati jedna element neočekivanosti. Ti nešto možeš planirati, u smislu navježbanosti, ali ne znamo što će se točno dogodi na Orsuli…. Očekujem puno ljudi koji ne znaju što sviramo, koji prvi put čuju našu glazbu, to je naše trenutno stanje. Meni se čini kako to neće biti presudno zbog kratkoće tekstova, mantrične melodije mislim kako ćemo postići odličan “vibe”, nada se osnivač banda.

Nema pritiska pred Orsulu

Svoja razmišljanja o nastupu na Orsuli podijelili su i njegovi kolege Goran Zekić i Mladen Nedić.

“Očekujem kvalitetan koncert s dva kvalitetna benda. Nemam neki pritisak s obzirom kako smo ovdje prvi put, nitko nas ne zna, može samo biti bolje za nas, jer ćemo ljudima biti iznenađenje”, rekao je Mladen Nedić, bubnjar Romora

“Najviše očekujem nepristranu publiku, odnosno to što neće biti naših prijatelja koji će pljeskati na sve što mi napravimo, već ćemo konačno imati jednu objektivnu kritiku, te ćemo vidjeti je li ovo što mi radimo zaista vrijedi i hoće li nas drugdje zazvati“, rekao je Goran Zekić, basist Romora.

Pozornicu dijele s mostarskim bendom Zosterom, koji su već godinama poznati diljem regije po njihovom Reggae pop izričaju.

“Jako mi je drago da su nas usporedili sa Zosterom, jedan “strašan” bend. Meni je zadovoljstvo što ćemo svirati s njima jer ih godinama slušam i cijenim. Zadovoljan sam jer nas uspoređuju s njima i tim žanrom, i vjerujem kako ćemo ispuniti očekivanja ljudi. Jedni pritisak mi je što imam padavičara kao člana benda (kroz šalu misleći na Mladena) jer ne znam kako će se ponašati na sceni, ali u globalu nemam pritiska. Ako uđemo u čašu dovoljno duboko, nema nikakvog pritiska!” zaključio je Goran Zekić.

Antonio Težak