Tajne vrhunskih kolača našeg kraja zna Dubravko Šimunović iz Primorja

Dolazi nam Uskrs, najveći i najvažniji kršćanski blagdan. Tradicije za Uskrs se razlikuju od mjesta do mjesta, no jedno je svima zajedničko – uživa se u finoj hrani i slasticama. U nastavku ćemo se fokusirati samo na kolače, i to one koje su još i naše bake radile. Kojim slasticama za Uskrs sigurno nećete moći odoljeti?

Svakako se pobrinite da ne pretjerate za blagdanskim ručkom kako bi ostavili mjesta i za pokoju slasticu.

U Dubrovačkom Primorju zasigurno Uskrs neće proći bez padišpanja i torte od makarula.

Bogati okusi

Za padišpanj neki kažu da ovaj starinski kolač potječe iz Španjolske, neki kažu iz Italije. Ono sto je sigurno, jest da se nosio na dar u svatove i da je krasio stolove za mnogobrojne feste. Jedina bi razlika bila u ukrašavanju. Za svatove se ukrašavao domaćom sparožinom a vrh bi se ukrasio smjesom tučenog bjelanca sa štaub šećerom u prahu. Potvrdio nam je to i Dubravko Šimunović iz Primorja.

„U smjesu ide 12 jaja, 12 žlica cukara i uvijek se stavljala jedna žlica više i ta smjesa se batila onoliko dugo dok se s njom nije moglo, kako bi mi rekli, pisati. Nakon toga bi se pomalo dodavalo 12 žlica brašna i opet plus jedna, kako bi rekli u Primorju. U međuvremenu bi se pripremila teća, stavio bi se papir za pečenje koji bi se namazao svinjskom masti. Smjesa bi se izlila u tu teću, Može se dodati i malo sode i praška za pecivo. Peče se otprilike uru vremena na istoj temperaturi”, govori Dubravko.

Kako ističe Šimunović po padišpanju se piše samo kada se nosi u svatove. Izbati se bjelanjak i s njime se piše i ukrašava, a za Uskrs se samo pospe sa šećerom.

Tajna dobrog padišpanja je prvenstveno u dugom miješanju,ili kako se kaže baćenju i pripremi. Prije se batilo ručno i po sat vremena, međutim danas većina koristi miksere. Važna je svakako peć i oganj. Prije se padišpanj pekao pod sasijom.

Bogata torta od makarula

S padišpanja selimo na tortu od makarula. Bila duga ili kratka, u bilo kojem obliku, suha tjestenina pogodna je za sve kombinacije s mesnim, ribljim i povrtnim umacima, ali i za slatka jela. Od svih tjestenina, suha tjestenina – makaroni ili po stonski makaruli, na Pelješcu se najviše koristi. A pravi se i u Dubrovačkom primorju, na sličan način kao i na Pelješcu. Međutim, Šimunović ističe da se u smjesu u Primorju stavlja jedno jaje, a u Stonsku ide količinski više.

„Umijesi se tijesto, jedno jaje, malo tople vode, brašna, malo biljnog ulja, osta i soli. Zamijesi se smjesa i pusti da odstoji jedno uru vremena, može i duže. Zatim se skuha pasta, odnosno makaruli. Posebno se sastavi smjesa od pola kila cukara, ako je pola kila paste, čokolada, klinčić, oraščić, škanjela, žlica kave, prezle, jedna jabuka i kora limuna. Također namažemo teću, izvaljano tijesto, ili kako mi kažemo platno stavimo u teću, i onda sastavljamo tu smjesu i pastu. Može se staviti i malo mijendula i oraha, a između se stavlja maslo. Kad se složi, pokrije se i peče otprilike 45 minuta. Izvadi se iz teće, okrene i dobije se prava torta”, ispričao nam je Šimunović.

Torta od makarula spada u sam vrh slastica, pripremala se u posebnim prilikama, posebno za blagdane, Božić i Uskrs koji nam dolazi.

Kate Lujo