UMJETNIČKI PERFORMANS Zvijezda Dinamovog proljeća pred disciplinskom HNS-a, narativ iz septičke jame

Hrvatski nogometni savez mogao bi pokrenuti disciplinski postupak protiv predsjednika GNK Dinama Zvonimira Bobana, kako prenose mediji i to zbog niza kontroverznih izjava koje je izrekao na članskom danu kluba. Neslužbene informacije otrkivaju da će Boban morati dostaviti službeno očitovanje, nakon čega će Disciplinska komisija odlučiti o daljnjim koracima. Minimalna mjera je upozorenje ili ukor, moguća je i novčana kazna, a maksimalna, isključenje iz nogometne organizacije, manje je vjerojatna.

Ipak, u okolnostima u kojima se već godinama nalazi (S)HNL, zanimljiva je činjenica da je HNS uopće najavio moguću reakciju. U pravilu, moraš baš biti domišljat u vrijeđanju svih živih i neživih da te Savez, poznat po svojoj otpornosti na nepravilnosti i razne utjecaje, pozove na red.

Što je to „članski dan“? Je li se to jede?

Dinamov “članski dan” zamišljen je kao simbol demokratičnog, modernog i europskog Dinama. Javna tribina, 400 mjesta, pitanja članova, transparentnost, ljudska prava, vladavina prava, vladavina lopte. Sve je to na papiru izgledalo idealno. A onda – show, skeč, stand-up, teatar apsurda. Članski dan 2025. u Branimir centru završio je kao večer u kojoj je predsjednik Dinama odlučio održati prezentaciju naziva “Kako srušiti vlastiti PR, osramotiti klub i HNS u manje od četiri sata”.

Bobanov izlet u umjetnički performans

Pred punom dvoranom Boban je izgovorio toliku količinu uvreda koje inače čuješ ispred kladionice u 2 ujutro pa su i članovi kluba, i novinari i cjelokupna nogometna javnost, ostali u potpunom šoku.

Evo njegovog “The best of”:

“Šugavci jedni, šuge, pederi!”

“Valjda ću osvojiti nešto s našim klubom, u p*čku materinu.”

“Ne možemo biti odgovorni za ludnicu… nećemo reagirati po emotivnom stanju budala. Moramo iščupati kabel budalama.”

“Villar se ponio kao povrijeđena frajla, pčkasto! Odi treneru, nemoj mene jbat!”

“Kovačević je prvo bio fenomenalan, a sad je p*čka?!”

“Bennaceru nije lako, jedna žena, druga žena, to je takva vjera…”

“Varela je jednom zaspao i rasplakao se. Valjda je igrao igrice…”

“Mišković zadnji može lajati zbog suđenja, znamo kakav je ranije bio!?”

“Govori li se o meni da sam homoseksualac, konspirator…”

Neki ljudi skupljaju značke, neki skupljaju salvete ili pečate u putovnici, neki sumnjive trofeje, a Boban skuplja disciplinske prijave i bonus poene u školi mamićevske retorike.

Najjača fora večeri, nije znao da će sve izaći u medijima

Navijači koji ga i dalje brane tvrde kako “nije znao da će sve izaći u javnost”. Zamislite tu razinu umjetničke naivnosti! Čovjek koji je pola života proveo pred kamerama, u FIFA-i, UEFA-i i na naslovnicama svjetskih medija, navodno vjeruje da izjave izrečene u dvorani punoj ljudi na javnoj, medijski najavljenoj tribini, mogu ostati tajna. To nije čak ni naivnost, to je renesansni idealizam. Pravi, punokrvni Michelangelo chisel-level, naivnost isklesana dijetlom ili, kako se kolokvijalno na Balkanu kaže, umjetnost pravljenja glupim.

HNS –  Hmm… Ovo bi možda mogao biti problem

Neslužbeno se doznaje da se u Savezu posebno problematiziraju izjave koje se mogu tumačiti kao vrijeđanje na temelju seksualne orijentacije, vjerske pripadnosti ili etničkog podrijetla. Za dio Dinamovih navijača to su sitnice „izvađene iz konteksta“, za HNS to su izjave koje se eksplicitno sankcioniraju Pravilnikom, barem bi trebale biti. Dakle, nije da je čovjek slučajno rekao nešto u afektu pa ‘ajde, Boban je održao masterclass kako u jednom dahu povrijediti sve prekršajne kategorije HNS-ovog Pravilnika, a pritom javno izvrijeđati žene, muslimane, homoseksualce, novinare… Nastavite niz.

Mesija puca po šavovima

Boban se na članskom danu branio time da će “njegovom radu suditi rezultat”, no nažalost za njega, Disciplinska komisija baš ne prati tablicu HNL-a iako se i to tek trebamo uvjeriti u narednim danima, poučeni prošlim iskustvima i vezama Dinama i HNS-a. I dok se Boban poziva na rezultat kojeg trenutačno uopće nema, hrvatska nogometna javnost vidi čovjeka koji je mjesecima predstavljan kao “europsko lice”, “gospodski predsjednik”, “otac nove ere kluba”, “čovjek od integriteta”, a koji puca pred vlastitom publikom kao nategnuta gumica na… praćki.

Navijači Dinama nas uče kako se ne voli klub

Čim su rezultati pali, pala je i navijačka romantika te ljubav prema, navodno, voljenom klubu. Dinamovi navijači se međusobno svađaju po komentarima, pola njih više ne zna bi li Bobanu nosili cvijeće ili zviždaljke. Druga polovica “kmeči” kako klub više nema jak utjecaj u HNS-u, što je posebna razina tragikomedije, a zapravo blasfemije. Potpuni raspad orijentacije, ne znaš je li održana tribina, reality show ili ispit iz psihologije mase.

Možda bi Dinamovci, osim „kmečanja“, od suparnika s juga mogli preuzeti i način na koji se voli i navija za voljeni klub. Dinamovcima je važno da klub isključivo i samo pobjeđuje kako bi mogli sami sebe nazivati navijačima i pritom ne mare za zakonitost i pozadinu tih pobjeda. Klub se voli i za njega se navija i kad mu ne ide, kad je teško, kad se mijenja model upravljanja, kad je doba izazova i tranzicija, kad su mediji protiv tebe, kad su svi protiv kluba, kad se boriš protiv sudačke organizacije, HNS-a, močvare i vjetrenjača. A kad čuješ predsjednika kluba da nekoga naziva šugavcem ili pederom, ne daješ mu podršku i ne tražiš kontekste koji bi ga opravdali. Tražiš obećano, europski i atomski Dinamo.

Europski i atomski Dinamo ili kazalište apsurda?

Kad se sve Bobanove izjave pregledaju bez suvišnog zamagljivanja, ostaje samo jedan zaključak – nema nikakve nove ere, nema europskog lica ni stila, nema “gospodskosti”. Ali zato je tu drugačiji dekor, nove kravate, Kovačević u odijelu, mesijanska retorika i stara navika da se pred publikom “pukne”, „odlijepi“ i izvrijeđa sve redom kočijaškim rječnikom. Podsjeća vas to na nekoga? U pravu ste, i nas isto.

Dinamo se mora odlučiti hoće li se odreći staroga modela i pritom određeno vrijeme patiti kao i svi drugi klubovi koji doživljavaju transformaciju ili će ostati vjeran kultu ličnosti i netransparentnosti. Navijačima je tek sad jasno kako je najakše promijeniti Statut, promijeniti Upravu, promijeniti PR model, ali zaista promjene i provesti, pa još na poznati, gospodski način, puno je teže. A retorika se u zagrebačkom klubu, izgleda, prenosi kao obiteljsko srebro, s koljena na koljeno.

I zato, kad u Hrvatskoj čuješ da predsjednik nogometnog kluba na javnoj tribini s vlastitim članovima kaže – “Šugavci jedni, šuge, pederi!”, sve što nam preostaje jest slegnuti ramenima i zaključiti – ovaj smo refren već negdje čuli. Jer u zemlji u kojoj se godinama tolerirala rečenica „Nabijem te na krac, jbem ti mater, đubre jedno“, logično je da jednog dana dočeka inačicu poput „Šugavci jedni, šuge, pederi“. Sve ostalo je samo iluzija napretka.

Foto: Pinterest / GNK Dinamo