Kovačevićev život pod autoritetom: “Što će mi reći Boban?”

Rekonstruirani Bobanov Dinamo nije napravio pomak u odnosu na prošlu sezonu HNL-a: ima isti broj bodova nakon devet kola

Nikad bogatiji i raskošniji prijelazni rok, nikada veća potrošnja, nikada zvučnija čistka, nikad omiljeniji trener – sve dakako s Bobanovim potpisom – a Dinamovi pomaci u odnosu na prošlu sezonu – mikroskopski mali.

Evo samo jednog detalja: rekonstruirani Bobanov Dinamo nakon devet odigranih kola SuperSport HNL-a osvojio je 19 bodova, isto koliko je nakon devet kola imao u prošloj sezoni, kada su ga predvodili Ristovski, Petković, Pjaca, Baturina, Ademi… Ako ćemo baš cjepidlačiti, današnji Dinamo nadmašio je prošlosezonski samo po gol-razlici: ovaj ima +13, a prošlosezonski je nakon devet kola imao +11.
Dinamova momčad danas ima tržišnu vrijednost 67.25 milijuna eura, a bodovno je izjednačena s Hajdukom – s 26.5 milijuna eura jeftinijim rosterom od maksimirskog. Slikovito rečeno, Dinamo je od Hajduka jači otprilike za vrijednost Baturine i Petkovića zajedno, pa opet – taj se moćni Dinamo nije uspio odlijepiti svom prvom pratitelju. Dapače, moćni je Dinamo u Maksimiru u proteklih deset kola poražen najprije od Gorice – vrijedne 7.85 milijuna eura, a potom i od Lokomotive, prekosavskog čuda od 10.73 milijuna eura.
Nešto u Maksimiru očito ne štima, zvoni za alarm, nešto neugodno, iritantno škripi – i naprosto zaziva propitkivanje. I prvo što se nameće, koliko god možda bilo bogohulno nakon samo devet kola: je li Mario Kovačević trenerski kalibar za Dinamo?
Ne u smislu nogometnog znanja, talenta, trenerske pronicljivosti, nego naprosto – petlje. Petlje da bi se distancirao, odmaknuo od utjecaja „odozgo”, da sastavljajući momčad i planirajući utakmicu beskompromisno odbaci onaj teret kojega ima od prvog dana kada je zakoračio u Maksimir, obukao odijelo i stavio kravatu: „Što će (mi) poslije utakmice reći Zvone?”.
A zna se – nije to nikakva tajna – kako bi Zvone u Dinamu najradije gledao samo igrače koje je on doveo. Evo na primjer – Robert Mudražija. Taj je 28-godišnji ofenzivni vezist, inače Dinamovo dijete, u prošloj sezoni za Lokomotivu u HNL-u postigao čak 14 pogodaka. Bio je po općemu dojmu, pa i statistici, jedan od najproduktivnijih igrača lige. Pa ga je Dinamo – uz blagoslov legendarnog Zajeca – kupio za 500.000 eura.
Taj Mudražija, kojega publika voli, koji ima jaku emociju prema Dinamu, i koji naravno zna znanje, kod Kovačevića je ove sezone odigrao ukupno 32 minute u devet kola! Nije li to ipak nepravda, čak zločin prema jednom dokazano kvalitetnom nogometašu?
Kada Mudražiji pridodamo Niku Galešića, kupljenog za tri milijuna eura, pa i Marka Soldu koji je stajao milijun eura – a niti jedan od njih igra – ispada kako je Dinamo u vjetar bacio 4.5 milijuna!
Da, reći će netko, ali ne igraju puno ni Bobanovi izumi – Perez Vinlöf, Villar, Vidović, za koje je zajedno plaćeno 6.2 milijuna eura. Istina je i to, ali njihovu potkapacitiranost uvijek će pokriti Goda, Ljubičić, Zajc – opet igrači iz Zvoninog repertoara. Od igrača iz prošlosezonskog saziva u Dinamu nekako još preživljavaju samo Nevistić – iako ni taj neće dugo, uvijek pouzdani Mišić i probuđeni Hoxha.
Posebno poglavlje zaslužuje i Luka Stojković, u prošloj sezoni najpotentniji Dinamov igrač, danas osuđen na epizodne role, onda kada treba čupati iz ponora, kao protiv Lokomotive. Također, oblaci upitnika stoje iznad imena trojice mladih lavova, 21-godišnjih Frana Topića i Morena Živkovića, te 17-godišnjeg wunderkinda Leona Jakirovića, pa i 16-godišnjeg Varele. Nevjerojatno je da u odsustvu standardnog stopera Domingueza poziciju u momčadi – protiv Lokomotive! – zauzima 35-godišnji Theophile, dok mladi hrvatski stoperi sjede na klupi, odnosno u devet kola nisu odigrali ni jednu jedinu minutu.
I, sada kad znamo kako je u Dinamu tretiran 21-godišnji Stojković, koliko participiraju izvanserijski talenti Jakirović i Varela, pitamo se: kome to od Dinamovih strateških projekata u Bobanovoj eri raste tržišna vrijednost i koga bi to Dinamo sljedećeg ljeta mogao prodati, u rangu transfera P. Sučića ili Baturine?
Ali, to je ipak u ovom trenutku najmanja maksimirska briga. Najprije, pod hitno, treba riješiti misterij: kako se to Dinamovi milijunaši još nisu uspjeli odlijepiti od Hajduka s Bambom, Kalikom, Šegom i Rebićem?