Naša jedina nogometna sutkinja odaje tajnu uspjeha: Hrabrost nije dovoljna!

Jedina, a nada se ne i posljednja nogometna sutkinja u našoj županiji, Maja Nenada čari mnogima omiljenog, a vjerojatno i najpopularnijeg sporta na svijetu otkrila je još kao igračica ŽNK Ombla. Bili su to početci profesionalnog ženskog nogometa u Dubrovniku kada je 1999. gospar Ivo Batričević okupio ekipu iz Mokošice.

“Promislili smo zašto i mi u Dubrovniku ne bismo mogli imati ženski nogometni klub, a gospar Ivo nam je tu dosta pomogao. Našli smo sponzore, igrali kvalifikacije i prošli u prvu ligu”, prisjetila se naša sugovornica svojih početaka i vremena kada još nije razmišljala o tome da bi jednog dana mogla biti sutkinja.

“Međutim, kada sam prestala igrom, svoj nogometni put nastavila sam u suđenju. Sutkinja sam od 2005., a na saveznom rangu bila sam deset godina. Sad sam delegat na Trećoj ligi i Dalmatinskoj ligi. Prisutna sam i na Županijskoj ligi, budući da nedostaje sudaca” pojasnila je Nenada.

Održavanje autoriteta

Održati autoritet nije lagan zadatak, a na samom početku sudačke karijere bilo je dosta zahtjevno.

“Nogometnim sutkinjama tad nije bilo jednostavno. Kao i u svakom poslu početak je najzahtjevniji, moraš se dokazivati. U nogometu još i više, jer si žena, a to je ipak pretežno muški sport. Danas nije iznenađenje vidjeti sutkinju na muškim utakmicama. Osim mene u našoj županiji nema drugih nogometnih sutkinja, međutim situacija je drukčija u Zagrebu i Splitu, gdje ih je više” kazala je Nenada.

Uzavrela atmosfera

U uzavreloj atmosferi nadigravanja, nadmetanja i navijanja, sudac nerijetko bude kriv za sve, pa za ovaj posao treba imati i hrabrosti.

“Hrabrost je na prvom mjestu. Reakcije su uvijek različite, od pozitivnih do negodujućih. Na nižim ligama gledatelji su uvijek blizu pa se čuje svaki komentar. Ima neugodnosti, ali onaj tko prihvati sudački poziv, mora biti spreman i na taj dio sudačkog posla. Treba staviti u glavu da si ti glavni koji mora pošteno suditi i poštivati pravila nogometne igre. Naravno da se greške događaju pa predvidimo neki aut, korner, faul… Ja grešku priznam, a igrači i treneri to cijene” zaključila je naša sugovornica.

Foto: Facebook/obiteljska fotografija