Kako ostvariti pravo na pomoćnika u nastavi? Dživo Brčić otkrio kome se roditelji prvo trebaju obratiti

Kada dijete ima teškoće u učenju i sudjelovanju u školskim aktivnostima, pravodobno prepoznavanje potreba i dobra komunikacija sa školom ključni su za dobivanje odgovarajuće podrške.

Roditeljima koji sumnjaju da je njihovu djetetu potrebna dodatna pomoć u obrazovanju često nije jednostavno procijeniti kome se obratiti i kako pokrenuti postupak. U sustavu obrazovanja podrška se određuje na temelju stručne procjene, a suradnja roditelja, škole i nadležnih institucija važna je od samog početka.

Prema riječima Dživa Brčića, pročelnika Upravnog odjela za obrazovanje, socijalnu skrb i civilno društvo Grada Dubrovnika, postupak utvrđivanja potreba uključuje školu i nadležna tijela Dubrovačko-neretvanske županije.

Ako dijete već pri upisu u prvi razred ima dokumentaciju koja upućuje na određene teškoće, ona može pomoći u procjeni i određivanju primjerenog oblika obrazovanja. Ako teškoće nisu ranije utvrđene, školski tim može uočiti određene pokazatelje i dostaviti potrebne informacije nadležnom povjerenstvu, koje razmatra dokumentaciju i provodi postupak procjene.

Nakon donošenja odgovarajućeg rješenja, Grad Dubrovnik osigurava pomoćnika u nastavi kada je takva podrška predviđena.

Što ako pomoćnik još nije educiran?

U postupku zapošljavanja pomoćnika u nastavi može se dogoditi da se prijavi osoba koja još nije prošla potrebnu edukaciju. Brčić je pojasnio da takva osoba može započeti rad pod predviđenim uvjetima, a edukaciju završiti tijekom rada. Za određene skupine pomoćnika dostupni su i vaučeri, dok Grad može osigurati trošak edukacije u slučajevima kada se oni ne mogu koristiti.

Takav pristup važan je i zbog potrebe za pravodobnim osiguravanjem podrške učenicima, ali i zbog pronalaska i osposobljavanja ljudi koji žele raditi taj zahtjevan posao.

Kome se roditelji trebaju obratiti?

Brčić savjetuje da roditelji najprije razgovaraju s učiteljem ili učiteljicom, jer je upravo ta osoba svakodnevno u kontaktu s djetetom i može prva uočiti poteškoće.

Ako razgovor ne dovede do rješenja, sljedeći korak je stručna služba škole, a potom ravnatelj. Grad se može uključiti kada postoji potreba za dodatnom podrškom ili posredovanjem između roditelja i škole.

„Uvijek je najbolje krenuti od one osnovne razine. To su učitelji i učiteljice, a nakon toga stručne službe i ravnatelji”, poručio je Brčić.

Cilj nije samo pomoć, nego osjećaj pripadnosti

Osim formalnog postupka i osiguravanja pomoćnika, važan je i odnos unutar razreda. Učenici s teškoćama trebaju imati priliku sudjelovati u školskim aktivnostima, razvijati odnose s vršnjacima i osjećati se ravnopravnim članovima zajednice.

Za to su potrebni razumijevanje, edukacija i podrška učiteljima, ali i spremnost roditelja i škole na suradnju.

Brčić pritom upozorava da rješenja trebaju biti realna i usmjerena na dobrobit sve djece, uz uvažavanje mogućnosti škole i individualnih potreba učenika.

Kada roditelji i obrazovne institucije djeluju kao partneri, lakše je prepoznati poteškoće i pronaći rješenja koja djetetu omogućuju sigurnije i kvalitetnije školovanje, zaključio je Brčić.