Prije samo dva mjeseca prvi put je stala pred publiku: “Kad sam uzela mikrofon, shvatila sam da je to ono što želim raditi”

Dok mnogi njezini vršnjaci tek razmišljaju kojim putem krenuti nakon srednje škole, 18-godišnja Dubrovkinja Laura Šore već je pronašla ono zbog čega joj srce brže kuca. Prvi javni nastup imala je prije svega dva mjeseca, ali upravo joj je taj trenutak potvrdio da glazba nije samo hobi – nego nešto čime se želi baviti u budućnosti.

Iako danas sve više mladih svoju priliku traži putem društvenih mreža i glazbenih natjecanja, Laura vjeruje da uspjeh ipak ne dolazi preko noći. Za nju je najvažnije ostati svoj i pustiti da emocija govori glasnije od svega.

Ljubav prema glazbi počela je kod kuće

Glazba u obitelji Šore nije ništa novo. Otac i nono također su povezani s glazbom, pa je pjevanje bilo dio svakodnevice još od najranijeg djetinjstva. No, godinama je to ostajalo unutar četiri zida.

“Pjevam otkad znam za sebe, ali to je uvijek bilo kod kuće, s obitelji. Nisam imala potrebu javno nastupati. Tek kada me mama upisala kod moje mentorice Laure Hladilo Kocković shvatila sam koliko zapravo mogu i koliko se moj glas može razvijati.”

Kaže kako je upravo tada ljubav prema glazbi postala još jača, ali pravi trenutak dogodio se tek nedavno.

Nastup koji je trajao nekoliko minuta, a promijenio je sve

Prije dva mjeseca prvi je put stala pred publiku s mikrofonom u ruci. Trema je postojala, ali samo do prvih stihova.

“Imala sam osjećaj da je nastup trajao dvije sekunde. Kad je završio, shvatila sam koliko zapravo volim pjevati i koliko se želim baviti glazbom. Mislim da mi je upravo taj prvi nastup sve posložio u glavi.”

“Bez mentorice danas ne bih bila ovdje”

Posebno mjesto u njezinoj glazbenoj priči zauzima mentorica Laura Hladilo Kocković.  Uz roditelje i prijatelje upravo joj je ona, kaže, dala najveći vjetar u leđa.

“Osjećam veliku sigurnost kada nastupam uz nju. Mislim da me najbolje razumije jer dijeli istu ljubav prema glazbi. Bez nje vjerojatno danas ne bih bila ovdje gdje jesam.”

Zanimljivo je da Laura nema nikakve posebne rituale prije izlaska na pozornicu. Dok neki pjevači imaju svoje sretne predmete ili strogo određenu rutinu, ona sve prepušta trenutku.

“Volim da sve ide prirodno. Kratko prođemo pjesmu i onda jednostavno izađem na pozornicu. Ne želim ništa forsirati.”

U moru pjevača presudna je jedna stvar

Danas gotovo svatko može objaviti pjesmu ili snimiti video koji će u nekoliko sati obići društvene mreže. Konkurencija je veća nego ikad. Što onda mladu pjevačicu može izdvojiti među stotinama drugih?

“Mislim da je najvažnije prenijeti emociju. Ljudi ne trebaju samo čuti pjesmu, nego je osjetiti. Ako uspijem prenijeti ono što ja osjećam dok pjevam, onda mislim da sam uspjela.”

Zato nikada ne bira pjesme slučajno.

“Pjevam samo pjesme koje u tom trenutku osjećam. Ako ja ne vjerujem u ono što pjevam, neće ni publika.”

Nema mjesta žurbi

Za razliku od mnogih mladih izvođača koji žele što prije doći do velikih pozornica, Laura nema potrebu požurivati stvari. Prvi nastup, priznaje, nije ni planirala. Sve se dogodilo spontano nakon poziva mentorice.

“Puštam vremenu da odradi svoje. Ne volim ništa forsirati ni prizivati. Ako radiš ono što voliš, vjerujem da će sve doći u pravo vrijeme.”

Pozitivna trema nikada ne nestaje

Iako je iza nje tek prvi javni nastup, već je shvatila da trema nije neprijatelj. Prisjeća se razgovora s Matijom Cvekom koji joj je rekao da i nakon brojnih koncerata i dalje osjeća malu nervozu prije izlaska na pozornicu.

“Mislim da ta pozitivna trema uvijek postoji. Važno je ne dopustiti da vas zaustavi. Dok ne pokušamo, nikada nećemo znati koliko nešto zapravo volimo.”

Poruka mladima: “Uzmite mikrofon i pokušajte”

Na kraju razgovora Laura ima jednostavnu poruku za sve mlade koji vole pjevati, ali se boje stati pred publiku.

“I ja sam se bojala mikrofona. Govorila sam da to nije za mene. A onda sam se nakon prvog kontakta još više zaljubila u glazbu. Zato svima poručujem da pokušaju. Dok ne probamo, ne možemo znati koliko nešto volimo. I ono najvažnije – vjerujte u sebe. To je možda i najveći korak prema svakom snu.”

Pred Laurom Šore tek je početak glazbenog puta. Hoće li jednog dana puniti koncertne dvorane, danas nitko ne može znati. Ali jedno je sigurno – prvi izlazak na pozornicu nije bio kraj njezine priče, nego tek njezin prvi stih.