Od “Kad se zatvaraju vrata od Grada?” do “Gdje vadite sol?” – hit pitanja turista ovog ljeta

Već smo pisali o legendarnoj potrazi za “New Townom”, priči koja je mnoge nasmijala, a neke natjerala da se zapitaju postoji li možda još jedan Dubrovnik za koji mi domaći ne znamo. Ako ste taj tekst propustili, svakako ga pročitajte.

No, pokazalo se da je to bio tek početak. Svako ljeto sa sobom donese tisuće turista iz cijelog svijeta, a zajedno s njima stiže i beskonačan niz pitanja. Većina njih sasvim je normalna – gdje je Stradun, kako doći do zidina ili gdje se može dobro pojesti. Ali onda dođu ona pitanja zbog kojih na trenutak zanijemimo, pogledamo kolegu i zapitamo se jesmo li dobro čuli.

Neka su simpatična, neka potpuno neočekivana, a neka toliko kreativna da ih jednostavno morate podijeliti s drugima. Donosimo nekoliko favorita ovog ljeta.

1. “Kad se zatvaraju vrata od Grada?”

Na prvu smo pomislili da se turista šali. Međutim, izraz lica govorio je da očekuje ozbiljan odgovor.

Vjerojatno je u glavi zamislio kako svake večeri, čim sat otkuca određeno vrijeme, zazvoni veliko zvono, podigne se most, stražari u oklopima zatvore masivna drvena vrata i viknu: “Kasnite! Vidimo se ujutro!”

Istina, Dubrovnik je grad bogate povijesti, ali srećom više ne živimo u 15. stoljeću. Vrata od Grada danas služe za prolaz, a ne za obranu od neprijatelja. Možete ući i iza ponoći, bez straha da ćete noć provesti ispred Pila čekajući jutarnju smjenu stražara.

2. “Koji autobus možemo uhvatiti s Pila do Starog Grada?”

Ovo pitanje čujemo gotovo svake sezone.

Od Pila do ulaza u Stari grad treba vam otprilike tridesetak sekundi lagane šetnje. Ako ste brži, još manje. Ako zastanete fotografirati fontanu, goluba, mačku ili pojesti kuglicu sladoleda, možda ćete put produžiti na minutu ili dvije.

Da postoji autobus na toj relaciji, vozač bi više vremena potrošio paleći motor nego vozeći putnike. Iskreno, najbrže prijevozno sredstvo između Pila i Grada i dalje su vlastite noge.

3. “Možemo li prespavati na Lokrumu?”

Lokrum je prekrasan. Mir, priroda, paunovi, zečevi i more koje izgleda kao s razglednice. Možemo razumjeti zašto bi netko poželio tamo ostati.

Ali… ne možete.

Posljednji brod odlazi u večernjim satima i bilo bi jako poželjno da budete na njemu. U suprotnom ćete društvo praviti paunovima, koji su ionako uvjereni da je cijeli otok njihov.

Možda ćete usput čuti i pokoju legendu o prokletstvu Lokruma, ali vjerujte nam – puno je ugodnije vratiti se brodom nego testirati koliko u tim pričama ima istine.

4. “Gdje u Gradu vadite sol iz mora?”

Ovo pitanje zaslužuje posebno mjesto.

Naravno, odgovor je – na Stradunu.

Svako jutro domaći izađu s kantama, zahvate malo mora, ostave ga da ispari između Orlandovog stupa i Velike Onofrijeve fontane, a onda pažljivo skupljaju kristale soli.

Šalu na stranu, nismo sigurni odakle je došla ideja da se sol proizvodi usred povijesne jezgre, ali moramo priznati da nas je pitanje iskreno nasmijalo. Sol je bila ključan proizvod Dubrovačke republike, ali za to postoji solana u Stonu.

5. “Koliko dana treba da se obiđu zidine?”

Ovisi isključivo o tome kakav ste tip turista.

Ako ste od onih koji vole hodati, dva sata bit će sasvim dovoljna.

Ako fotografirate svaki pogled, svaki brod, svaki kamen, svaku mačku koja spava na zidinama i svakih pet minuta zastanete zbog još jednog selfija, vrlo lako možete ondje provesti pola dana.

A ako usput brojite sve stepenice ili čitate svaku informacijsku ploču, možda će vam trebati i cijeli dan. Srećom, zidine neće nigdje pobjeći.

Kad pitanja postanu… osobna

Nisu sva pitanja vezana uz znamenitosti. Neki turisti vrlo brzo preskoče razgovor o gradu i prijeđu na teme koje baš i ne očekujete od potpunih stranaca.

Stajali smo prijatelj i ja u redu u trgovini, strpljivo čekali i razgovarali. Ni po čemu nismo odavali dojam da smo turistička atrakcija. Odjednom nam prilazi turist, pogleda nas i potpuno ozbiljno pita:

“Are you two a couple?” Od svih mogućih pitanja – gdje je Stradun, koliko košta karta za zidine ili gdje se dobro jede – njega je najviše zanimao naš ljubavni status. Moramo priznati da nas je ostavio bez teksta.

Druga prigoda, starija posjetiteljica i potpuno neočekivano pitanje:

“Where do you buy big size bras?” Ovo je bilo jedno od onih pitanja nakon kojih nastane neugodna tišina.

Pogledate osobu koja vas pita, pogledate prijatelja, pa opet osobu… i pokušavate shvatiti jeste li dobro čuli.

Naravno da smo pokušali pomoći koliko smo mogli, ali iskreno, nismo očekivali da ćemo tijekom radnog dana postati savjetnici za kupnju donjeg rublja.

“Where can we buy… ona zelena biljka koja opušta?”

I to usred bijela dana. Bez ikakvog uvoda. Bez pitanja kako se zovemo. Bez “oprostite”. Samo direktno.

Pretpostavljamo da smo izgledali kao hodajuća turistička informativna služba koja, osim rasporeda brodova i radnog vremena muzeja, zna odgovor i na baš svako pitanje. Na njihovu žalost, jedino što smo mogli preporučiti bilo je da se opuste uz kupanje, sladoled ili hladno piće s pogledom na more.

Koliko god nas neka pitanja iznenadila, upravo su ovakve situacije ono što svako ljeto čini drugačijim. Turisti dolaze iz različitih kultura, s različitim navikama i očekivanjima, pa nije čudno da ponekad postave pitanje koje nama zvuči potpuno nevjerojatno.

Ipak, moramo priznati da nam upravo takvi susreti često poprave dan. Nakon početnog šoka ostane dobra priča koju prepričavamo kolegama, prijateljima i, na kraju, vama.

A s obzirom na to da sezona još traje, sigurni smo da će se do njezina kraja skupiti dovoljno materijala za drugi, treći, a možda i četvrti nastavak ove rubrike. Ako se ovako nastavi, jedino pitanje koje će ostati bez odgovora jest – kako su se baš nas sjetili pitati sve ovo?