Nema nove osobne bez papira iz katastra: zašto građani moraju nositi potvrde koje država već ima?

Građani koji obnavljaju osobnu iskaznicu sve češće dobivaju neočekivan zadatak: iz policije ih šalju po potvrdu o kućnom broju u katastar, iako se radi o adresi koja desetljećima stoji u njihovim dokumentima.

Takvu je situaciju imao i Marko iz Župe dubrovačke (podaci poznati redakciji) kada je krenuo obnoviti osobnu iskaznicu. Mislio je da ga čeka rutinski postupak: fotografiranje, uplata pristojbe i nekoliko minuta na šalteru policije. No, umjesto toga dobio je novi administrativni zadatak, otići u katastar po potvrdu o kućnom broju na kući u kojoj se i rodio prije gotovo 56 godina i koja je u njegovom vlasništvu.

“Rekli su mi da trebam donijeti potvrdu iz katastra da moja kuća ima taj kućni broj. Ostao sam zatečen. Na toj adresi živim gotovo cijeli život, s nekoliko godina izuzetka tijekom ovim mojih godina. Ista adresa stoji u staroj osobnoj iskaznici koja je upravo istekla”, kaže.

U policijskoj upravi objasnili su mu da sustav ne prepoznaje kućni broj u evidenciji adresa te da zato mora donijeti službenu potvrdu.

Tako je Marko iz policijske postaje krenuo u katastar.

“Čovjek pomisli da će u 2026. godini službenik jednostavno otvoriti računalo i provjeriti podatak. Umjesto toga, ja moram uzeti slobodan dan i ići od jedne institucije do druge da bih državi dokazao gdje živim.”, govori.

U katastru je, nakon čekanja, dobio potvrdu. Na papiru je pisalo upravo ono što je već stajalo u njegovim dokumentima ista ulica, isti kućni broj, ista adresa.

“Donio sam papir koji potvrđuje ono što je već pisalo u staroj osobnoj iskaznici. Drugim riječima, država je tražila potvrdu za podatak koji već ima”, kaže, dodajući da je i policijska službenica komentirala kako je zapravo isti broj kuće i na staroj osobnoj i na potvrdi iz katastra.

S tom potvrdom vratio se u policiju, gdje je postupak izdavanja nove osobne iskaznice napokon mogao biti dovršen.

Stručnjaci objašnjavaju da se ovakve situacije događaju zbog neusklađenosti državnih evidencija. Evidenciju kućnih brojeva i adresa vodi Državna geodetska uprava kroz nacionalni registar adresa, dok podatke o prebivalištu vodi Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Kada sustav policije ne pronađe točno odgovarajući zapis u registru adresa, građanina se upućuje da iz katastra donese potvrdu o kućnom broju.

U teoriji bi se ti podaci trebali razmjenjivati digitalno između institucija, no u praksi se često događa upravo suprotno pa građani postaju “kuriri” između državnih sustava.

Administrativni stručnjaci taj fenomen nazivaju klasičnim primjerom birokratskog paradoksa: država raspolaže podacima u svojim bazama, ali ih građanin mora fizički prenositi iz jedne institucije u drugu.

Za građane poput Marka to znači dodatno vrijeme, trošak i frustraciju zbog postupka koji je, barem na papiru, trebao biti jednostavan.

“Najviše frustrira osjećaj da sve to nema smisla”, kaže te dodaje: “Na kraju dobiješ papir na kojem piše potpuno ista adresa koju si imao i prije. Samo što si zbog tog papira morao obići pola grada i tri dana izbivati s posla jer u katastru ne izdaju odmah potvrdu, već je treba čekati.”