POGLEDAJTE ŠTO IM PIŠU Prijavile imena policiji, najavljuju i brojne tužbe, pročitate gnjusne poruke koje svakodnevno dobivaju

Slučaj iz Lukavca kraj Velike Gorice, u kojem je na novogodišnje poslijepodne pronađena vrećica sa sedam uginulih štenaca, vrlo brzo je prerastao iz tragične vijesti u primjer kolektivne histerije i digitalnog linča. Snimka nadzorne kamere, objavljena bez cjelovitog konteksta poslužila je kao dovoljan „dokaz“ za javnu presudu, u kojoj su dvije žene proglašene krivima, ne u sudnici, nego na društvenim mrežama.

Moramo još jednom prozvati medije koji nisu postupili u skladu s novinarskom etikom. Iako je većina njih 4. siječnja u jutarnjim satima već dobila detalje priče i svih okolnosti s dokazima, svejedno su svi bez iznimke priču objavili kao udarnu vijest u večernjim dnevnicima i na portalima, a da nisu iznijeli i drugu stranu priče. Također su pozivali ljude da pomognu pronaći „nepoznate počiniteljice za kojima traga policija“ iako su se tog jutra otočanke same javile policiji, a u mailovima upućenim medijima su se i potpisale.

Imati svježu krv za večernji dnevnik jednostavno je neodoljiva roba, a novinarska etika davno je samo mrtvo slovo na papiru. Ono što je uslijedilo nadilazi uobičajene granice javne osude i ulazi u ozbiljno područje koje može imati fatalne posljedice.

U privatnim porukama, komentarima i porukama na društvenim mrežama, ženama koje se dovodi u vezu s događajem, ali i trećoj osobi koja sa slučajem nema nikakve veze, upućene su poruke koje sadrže otvorene prijetnje smrću, pozive na fizičko nasilje, zazivanje patnje i smrti njihove djece, seksualne uvrede, dehumanizaciju i religijsko proklinjanje. Dio poruka sadrži eksplicitne prijetnje ubojstvom, sakaćenjem i mučenjem, uz jasno izraženu namjeru zastrašivanja.

Takav sadržaj nije emotivna reakcija, nije bijes zbog okrutnog zločina niti izraz zabrinutosti za životinje. Riječ je o govoru koji ima obilježja kaznenih djela.

Prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, prijetnja ozbiljnim zlom, osobito kada se odnosi na život, tijelo ili djecu, predstavlja kazneno djelo. Isto vrijedi i za poticanje na nasilje, uznemiravanje, nametljivo ponašanje i govor mržnje. Posebno zabrinjava činjenica da se dio poruka šalje izravno, ciljano i u nizu, što upućuje na sustavno zlostavljanje, a ne na izolirani ispad.

Problem digitalnog linča nije samo u pojedincima koji pišu takve poruke, nego u društvenom okruženju koje ga normalizira, dapače, potiče ga. Upravo svjedočimo situaciji tijekom koje su mediji objavili neprovjerene ili nepotpune informacije, identitet ljudi izložen je bez provjere, a publika se potiče na moralnu osudu umjesto na razumijevanje činjenica. Idealan način stvaranja klime u kojoj nasilje postaje dobrodošlo i poželjno.

U ovom slučaju dodatno je alarmantno to što je u javnu hajku pogrešno uvučena i treća osoba, Mirjana, koja sa slučajem u Lukavcu nema nikakvu poveznicu, osim što je dio šire obitelji jedne od sudionica. Njezino ime i profili pojavili su se u objavama i komentarima bez ikakvog temelja, a posljedica je ista, prijetnje, uvrede i psihičko zlostavljanje. To pokazuje koliko je lako, u atmosferi linča, postati kolateralna žrtva, dovoljno je da se nečije ime zalijepi uz priču.

I ne samo to! Poruke koje čitate uz ovaj tekst sigurno su vas uznemirile, no ljubitelji životinja, a mrzitelji ljudi, na internetu su napravili i korak dalje. Pronašli su da se jedna sudionica bavi iznajmljivanjem, a druga ima tvrtku za obavljanje prometa pa udruženim snagama, već danima, snizuju ocjene i pišu ružne recenzije na internetu. Doslovno – pokušavaju ženama i njihovim obiteljima uništiti život.

Povijest, nažalost, poznaje primjere u kojima su javni linčevi završavali teškim psihičkim slomovima, trajnim traumama, pa i tragičnim ishodima. Posebno je opasno relativizirati ovakve poruke rečenicama poput „same su krive“ ili „ljudi su samo ljuti“ ili „nema opravdanja“. Prijetnje smrću i nasiljem nikada nisu legitimne, bez obzira na težinu optužbi ili emocionalnu reakciju javnosti, vrijeđanje, ponižvanje i zlostavljanje nikad nije opravdano.

Odgovornost ne leži samo na autorima poruka kojima je, očito, potrebna pomoć. Odgovornost snose i platforme koje takav sadržaj ne uklanjaju pravodobno, ali i mediji koji, u utrci za klikovima, zanemaruju temeljna načela novinarske etike, provjeru informacija, presumpciju nevinosti i zaštitu privatnih osoba.

U ovom slučaju žene su se samoinicijativno javile policiji, poslale reakcije redakcijama i priložile dokaze koji upućuju na složeniji kontekst događaja. Unatoč tome, mediji nastavljaju koristiti formulacije o „nepoznatim počiniteljicama“ i objavljivati snimke, dok je javni linč nesmetano rastao.

Sve tri žene okupile su odvjetnički tim i najavljuju brojne tužbe. Već su pokušale prijaviti policiji poruke prijetnja smrću za njih i članove njihove obitelji, no zbog blagdana će to službeno napraviti sutra. Također su pronađena imena osoba koje su prve javno otkrile imena sudionica događaja te koje su uvukle treću osobu u linč, osobu koja s događajem nema veze, one će također biti prijavljene policiji sutra. Otočanke najavljuju tužbe svim medijima i raznim udrugama i portalima koji su pokrenuli javni linč, ali i brojnim fizičkim osobama koje su pisale neprovjerene i netočne informacije, objede i klevete na društvenim mrežama.

Svi ti nepoznati ljudi koji pišu stravične komentare i šalju prijetnje zaslužne su za osjećaj tjeskobe, straha, uznemirenosti, stresa… Međutim, jednu od sudionica najviše su zaboljeli komentari otočana.

„Mi se na otoku svi znamo, nisam mogla vjerovati što su o nama pisali ljudi koji nas poznaju. To su ljudi s kojima mi na otoku živimo, poznamo se, znaju tko smo i što smo i jesmo li sposobne napraviti ono za što nas se optužuje. Ružni komentari poznatih ljudi – to me najviše pogodilo“, priznaje nam jedna sudionica.

Briga za životinje, koliko god bila opravdana i nužna, ne može i ne smije biti izgovor za nasilje nad ljudima. Društvo koje tolerira prijetnje smrću, zazivanje patnje djece i javno ponižavanje, riskira izgubiti osnovne civilizacijske vrijednosti.

Ovaj slučaj nije samo priča o Lukavcu, to je ogledalo društva danas. Pitanje koje ostaje nije samo tko je kriv za smrt štenaca, nego i kakvu cijenu plaćamo kada pravdu prepustimo frustriranoj masi. Paralela sa završnicom jednog od najboljih modernih romana današnjice, Süskindovog Parfema, nameće se sama od sebe. U romanu masa, uvjerena da djeluje iz ljubavi i moralne ispravnosti, u ekstazi rastrga čovjeka jer vjeruje da čini nešto dobro. To je ujedno i najstrašniji dio poruke, kad se pojedinac utopi u masi odgovornost nestaje, a nasilje poprima oblik “ispravne reakcije”.

Upravo je ta iluzija moralne nadmoći ono što digitalni linč čini toliko opasnim, jer dok traje, nitko se ne osjeća krivim. Ali krivi ste, krivi ste za svaki ružni, uvredljivi i ponižavajući komentar koji ste uputili nekome na društvenim mrežama. Pitamo se, kad će ljudi shvatiti da svaki do jedan takav komentar za posljedicu može imati – tragediju?