BIJELA GOLUBICA Šibenčani prodavaju Tijat, što to znači za Dubrovnik i Postiru na obnovi

Višegodišnje najave gradonačelnika Dubrovnika Mata Frankovića o mogućoj kupnji Jadrolinijine Postire i njezinoj prenamjeni u muzej otočkog života često su se temeljile na primjeru Šibensko-kninske županije, koja je otkupila legendarni brod Tijat s ciljem očuvanja pomorske baštine. No, nove vijesti iz Šibenika bacaju sasvim drukčije svjetlo na takve projekte i nameću ozbiljna pitanja i Dubrovniku.

Naime, iako je Tijat kupljen za relativno skromnih 35 tisuća eura, Šibensko-kninska županija nakon dvije i pol godine priznaje kako nema financijsku snagu pretvoriti ga u ploveći brod-muzej. Unatoč uloženim stotinama tisuća eura u osnovnu sanaciju, ponude za cjelovitu obnovu, od 3,5 do čak 5,5 milijuna eura, pokazale su se previsokim zalogajem za županijski proračun. Rezultat svega je da brod ide u prodaju.

Tijat danas stoji privezan, s ispravnim motorima, ali bez budućnosti kakva mu je bila zamišljena. Za obnovu je preko Otočnog vijeća bilo osigurano 1,2 milijuna eura, što očito nije ni približno dovoljno. Dubrovački gradonačelnik Mato Franković više je puta ponovio kako se raspitivao kod Šibenčana oko otkupa i održavanja broda, upravo u kontekstu Postire.

Za Dubrovnik je ovo više od tuđe priče. Grad koji se već godinama suočava s pritiskom na proračun, infrastrukturnim izazovima i potrebom ravnoteže između turizma i kvalitete života, trebao bi naći odgovor je li projekt broda-muzeja financijski održiv iako su mnogi stanovnici Elafita definitivno emotivno vezani za svoju “bijelu golubicu”, koja je godinama bio dio njihovih života.

Šibenski primjer pokazuje da početna cijena broda može zavarati. Pravi troškovi dolaze kasnije, a to su posada, certifikati, vez, remonti, brodogradilišta…