GDJE SE IZGUBIO ISKONSKI DUH BOŽIĆA Umjesto mira i bliskosti robujemo očekivanjima drugih

Blagdani bi trebali biti vrijeme mira, bliskosti i predaha. I za mnoge to još uvijek jesu. No sve češće dolaze u trenutku kad se umor već nakupio i kad postoji osjećaj da treba još samo izdržati do Božića, do kraja godine.

Darovi, domjenci, druženja i poruke često se uguraju u nekoliko dana, kao da se cijela godina pokušava sažeti u savršeno posloženu sliku. Kad nešto ispadne iz tog okvira, lako se pojavi nelagoda i osjećaj da nije bilo dovoljno dobro ili dovoljno uspješno.

Blagdanski mir danas se traži u prostoru koji je već od listopada ispunjen blještavilom. Božićne dekoracije, reklame i poruke o „najljepšem vremenu u godini” stižu prije nego što jesen uopće završi. Bor se često kiti ranije, više iz navike nego iz unutarnje potrebe. Blagdanska dekoracija i vanjski dojam nerijetko zasjene sam doživljaj blagdana.

Pritisak se dodatno pojačava uspoređivanjem. Društvene mreže pune su okićenih domova i nasmijanih lica, dok je stvarnost često drukčija.

Mnogima Božić dolazi u trenutku kad je godina već ostavila trag kroz posao, odnose, brige i gubitke. Ne doživljava ga svatko kao vrijeme čiste radosti, a očekivanje da bi baš tada sve trebalo biti savršeno često samo dodatno optereti.

U toj mješavini buke i očekivanja lako se zaboravi ono zbog čega Božić uopće postoji. U kršćanskoj poruci to nije slavlje moći, uspjeha ili obilja, nego blagdan dolaska Boga u jednostavnosti. Rođenje koje se dogodilo tiho i skromno, bez vanjskog sjaja.

Ako je prva božićna noć bila tiha, onda možda ni današnji Božić ne mora biti raskošan da bi bio istinit.

Možda najveći blagdanski luksuz danas nije puna trpeza ni savršena slika, nego mir. Onaj koji se ne stvara izvana, nego se polako rađa iznutra.