Zašto postimo na Badnjak kad Crkva to ne traži? Otkud to nepisano pravilo

Badnjak se već desetljećima doživljava kao dan posta i nemrsa, gotovo kao nepisano pravilo koje se ne propituje. Mnogi su uvjereni da je riječ o crkvenoj obvezi, iako se takvo tumačenje ne temelji na službenim propisima Katoličke crkve.

Prema važećem Zakoniku kanonskog prava, Badnjak nije zapovjedni dan posta ni nemrsa. Crkveni propisi jasno navode da su jedini dani na koje su vjernici obvezni i postiti i nemrsiti Pepelnica i Veliki petak. Nemrs je obvezan i petkom, osim ako biskupska konferencija ne odredi drukčije. Badnjak se u tim odredbama uopće ne spominje.

Drugim riječima, s crkveno pravne strane ne postoji obveza posta ili nemrsa na Badnjak, bez obzira na to koliko je takva praksa raširena.

Razlog zbog kojeg se običaj ipak zadržao leži u tradiciji. Badnjak se stoljećima doživljavao kao dan priprave, sabranosti i iščekivanja Božića. Postilo se iz osobne pobožnosti i poštovanja prema blagdanu koji slijedi, a taj se način obilježavanja prenosio s generacije na generaciju i zadržao se do danas.

Važno je pritom razlikovati pojmove. Post podrazumijeva smanjenje količine hrane tijekom dana, dok nemrs znači uzdržavanje od mesa. Na Badnjak je moguće prakticirati jedno, drugo ili ni jedno, a da se pritom ne krše crkveni propisi.

Posebno je jasno pravilo u godinama kada Badnjak padne na nedjelju. Nedjelja je u katoličkoj tradiciji dan Gospodnji i kao takva ne poznaje post ni nemrs, pa tada ne postoji ni pravna ni običajna osnova za takvu praksu.

U našem kraju Badnjak se tradicionalno doživljava kao dan priprave, pa se post ili nemrs često zadržavaju kao dio obiteljskog običaja. Crkveni propisi pritom su jasni, ali način obilježavanja ostaje osobna odluka.