Dosta vam je plastičnog, blagdanskog blještavila? Doznali smo gdje se još uvijek njeguje Božić našeg djetinjstva

Veliki i sjajno okićene jelke danas možete vidjeti na svakom kantunu, na tisuće šarenih lampica, prekrasnih mašni, kuglica i raznobojnih ukrasa, veliko i moderno ukrašeno božićno drvce standard je svakog izloga, a ona još veća i još blještavija kočopere se na trgovima i rivama…

I to je odlično, zašto ne uživati u blagdanskom blještavilu!? Međutim, jaslice, prizor rođenja Isusa koji je glavna tema Božića, u štalici s tovarom, kravom, pastirima, ovčicama i Svetom obitelji, iščezao je iz mape modernih božićnih trendova. Danas ćete i u obiteljskom domu rijetko naići na jaslice s bragom, kako se na otoku kaže za mahovinu, a u javnom prostoru nećete sigurno. Osim ako ne svratite do Korčule, u Ulicu Hrvatske bratske zajednice gdje bor i jaslice već 12 godina kite susjedi na čelu s Mihovilom Depolom.

Teško je nabrojiti što je sve Mihovil, u Korčuli inače poznatiji kao Miće, pa ćemo krenuti redom. U prvom redu, Miće je suprug i otac troje djece, vlasnik obrta za restauriranje namještaja, talentirani drvodjeljski tehničar i muzejski restaurator, gaštald bratovštine Svih svetih, član KKK Bonkulovići i još puno toga. No, možda najviše od svega, Miće je zaljubljenik u stare korčulanske običaje koje, s posebnom pažnjom i motivacijom, otima iz zaborava.

„Prvi bor u štradi okitili smo 2013. godine, kad sam se s obitelji vratio iz Zagreba u Korčulu. Okitili smo ga moj susjed Tonći Šain i ja, on mi je inače desna ruka i važan pomagač, a uskaču i drugi susjedi, Dragan iz Leuta i svi ostali. Ideja je bila okititi jedan šesni bor po uzoru na naše stare borove nekad doma jer nam se nisu sviđali borovi u javnom prostoru. Na Spomeniku je tad bio plastični bor, nije bilo jaslica, nema ih ni danas, a Božić je zapravo rođenje Isusovo“, prisjetio se Miće.

Prve su godine započeli skromno, ali ideje su se množile, a jaslice i bor su rasli. S vremenom su nabavili i velike figure za prizor porođenja koje koriste svake godine, ali uvijek na drugačiji način, ozbiljno napominje Miće. Svake se godine, otkriva nam Miće, potrude pripremiti nešto novo pa je tako ove godine bor najviši do sad, ide preko balkona zgrade, napominje ozbiljno. Samo kićenje bora i postavljanje jaslica je događaj koji razveseli cijeli štradu kao i sve Korčulane prolaznike, a prizor nastavi uveseljavati otočane tijekom cijelih blagdana, pogotovo one najmlađe.

„Ma svi su oduševljeni, tkogod prođe, ljudi dolaze gledat bor i jaslice, kako najmlađi, tako i odrasli. Najdraže mi je kad dođu djeca iz vrtića i okupe se oko bora te počnu pjevati božićne pjesme, to mi je, iskreno, najveća plaća za trud“, priznaje nam Miće ističući da u 12 godina samo dva puta nisu okitili bor u štradi, prošle godine nisu jer je bio i Kini i još jednu godinu ranije.

Osim bora i jaslica, Miće je posljednja osoba u gradu koja održava i njeguje famoznu korčulansku tradiciju dijeljenja badnjaka. Badnjak se u Korčuli dijeli na Badnji dan, a radi se o komadu drveta, najčešće bora ili česvine, izrezbarenom na dvije strane s tri rupice na koje se zabodu grančice lovora. Kasnije se u kući na badnjak poslože tri prikle te malo pšenice i riže za plodnost i blagostanje nakon čega se izgori.

 

Miće svake godine u svojoj radioni pripremi stotinjak badnjaka koje na Badnjak dijeli u štradi, a dijeli i prikle, osmijeh, lijepe želje i dobru volju zajedno sa svojim susjedima. Bude to najveselija štrada na otoku, okupe se brojni Korčulani, a Miće je znao ponekad prizor jaslica upotpuniti i sa živim ovčicama! Radi se o ovcama koje je pomno gojio na bašćini van grada, no kaže nam da je sad malo pauzirao zbog obaveza.

„Dosta sam na terenu, morao sam nešto žrtvovati. Isto mi fale, nisam zauvijek odustao“, priznaje.  Ovčice su ostale zabilježene na starim fotografijama, a nas je zanimalo što na sve kaže Mićetova supruga Gorana. Na Badnjak zaista ima puno posla u kući, a odrade ga većinom žene koje onda s pravom brontulaju muževima i njihovim užancama, a to je žensko brontulavanje također jedan od blagdanskih, tradicionalnih običaja.

„Podržava me, nikad nije runjala za takve stvari“, otkrio nam je Miće smijući se, vjerujemo da će mu mnogi Korčulani pozavidjeti.

 

Ako ste na otoku ili ga planirate posjetiti ovih dana, obavezno svratite do Ulice hrvatske bratske zajednice. I baš će nam, od svih tih blještavih, nakićenih jelki, ovih dana srce zakucati brže na jedan obični alepski bor, ubran u gori i jednostavno okićen, ispod kojeg su raskošne jaslice od prirodnih materijala s prizorom rođenja Isusovog. Zašto? Odgovor je jednostavan, zato što su to božićna drvca našeg djetinjstva, kad smo se natjecali tko će imati veće i bolje jaslice, a bor je bio manje važan. Bilo je manje važno i ono zamotano ispod bora, a puno važniji oni koji su oko bora. Mićetov nas bor, na neki način, vraća u te nostalgične dane i u vrijeme kad stvari bile jednostavnije, manje blještave, ali toplije.

Foto: privatni album