Zašto se Sveta Lucija povezuje sa svjetlom?

U dubrovačkoj tradiciji blagdan Svete Lucije oduvijek je imao posebno značenje. Pada u vrijeme kada su dani najkraći i kada započinju završne pripreme za Božić. Zato se govorilo da Lucija donosi svjetlo u razdoblju kada ga priroda najviše uskraćuje i da njezin dan označava početak završne blagdanske tišine.

Sveta Lucija bila je ranokršćanska mučenica iz sicilijanskih Sirakuza, koja je početkom 4. stoljeća stradala zbog svoje vjere. U kršćanskoj je tradiciji vrlo rano postala simbol svjetla i jasnoće. Njezino ime, koje dolazi od latinske riječi lux, neraskidivo je povezano s tom simbolikom. U našem se kraju štovala kao zaštitnica vida, očiju i mira u najtamnijem dijelu godine.

U dubrovačkoj tradiciji djeca bi toga jutra često nalazila skromne darove poput suhih smokava, oraha ili pokoje slastice. To su bili mali znakovi pažnje koji su nosili ideju svjetla i dobrote.

U Župi dubrovačkoj blagdan Svete Lucije u narodu se nazivao i „Sveta Luce Drvarica“, jer se od toga dana počinjalo odbrojavati dvanaest dana do Božića. Upravo se razdoblje između Svete Lucije i Božića povezivalo s postupnim rastom sunca na nebeskom svodu. U nekim su se mjestima toga dana pripremali i ognji, a večer je bila obilježena pjesmom i zajedničkim okupljanjem.

Najprepoznatljiviji običaj njezina dana svakako je sijanje pšenice.

Ta zelena pšenica na stolu nije bila samo ukras, nego znak života i očekivanja dobre godine. Vjerovalo se da pšenica koja izraste gusta i ravna donosi obitelji zdravlje i blagostanje, a taj se običaj zadržao do danas.