‘Kada tvoj pas ne može nikoga ugroziti, on ne može biti opasan’: Trener razotkrio punu istinu o ‘opasnim pasminama’

Napadi pasa često su tema, a mnogi odmah pomisle na “opasne pasmine”. Međutim, Matija Horvat, vlasnik škole za pse Kanama i trener za pse, tvrdi da problem rijetko leži u samoj pasmini.

„Problem je uvijek u lošem odabiru pasmine za potrebe određenih ljudi. Mnogi misle da im treba pas koji će čuvati kuću ili dvorište, ali nisu prilagodili uvjete držanja. Ako pas nema adekvatan prostor i kontrolu, rizik od incidenata raste”, uvodno je pojasnio Horvat.

Adekvatan prostor i sigurnost

„Ako već želiš psa koji ti čuva dvorište ili skladište, moraš osigurati cjelokupni prostor. Ograda bi trebala biti minimalno 2,20 metara visine, a betonski temelji dovoljno duboko u zemlji da pas ne može potkopati ili preskočiti dvorište. Kada vlasnici poštuju ove uvjete, puno manje bi bilo problema s tzv. opasnim psima. Kada tvoj pas ne može nikoga ugroziti, on ne može biti opasan”, kazao je Horvat, te naglasio kako postoje pasmine s izraženim nagonom obrane i teritorijalnosti, a upravo oni zahtijevaju dodatnu pažnju.

Upravljanje energijom i nagonima

Posebnu pažnju treba posvetiti pasminama poput američke akite, šarplaninca i srednjoazijskog ovčara.

„Ljudi često nabavljaju akite jer su ‘slatke poput medvjedića’, a radi se o potencijalno ozbiljnoj pasmini. U svojoj DNK imaju instinkt da otjeraju vuka, medvjeda ili drugog predatora da zaštite svoje stado. Ako nemaju jasnu ulogu i adekvatnu socijalizaciju, počinju štititi vlasnike na neprimjeren način, što može završiti napadima”, pojasnio je Horvat te dodao kako psi vođeni bez povodnika često djeluju instinktivno.

„Njihov nagon vuče da ulove što im se čini plijenom, nebitno je li to janje ili tele. Pas također može biti ozlijeđen od drugih životinja, stoga ga treba držati pod kontrolom”, kazao je Horvat te dodao kako je vrlo važno da bas nauči dolaziti na poziv te da bude nagrađivan i fokusiran na vlasnika.

Odgoj od prvih mjeseci

„Većina vlasnika pogrešno misli da štene treba pustiti da ‘bude beba’ jer je preslatko“, kazao je Horvat te dodao:

„Najčešće je to problem kod velikih pasmina, poput američkih akita. Odmah po dolasku u dom treba početi s odgojem i socijalizacijom – u kontaktu s ljudima, djecom i drugim životinjama. Pas treba znati svoje mjesto u kući i gdje može odmarati. Djeca moraju poštovati taj prostor.“

Savjeti za buduće vlasnike

„Uvijek se posavjetujte s trenerima pasa. Procijenite koliko vremena i energije možete posvetiti psu. Ako niste spremni, bolje nemojte imati psa nego ga mučiti ili držati vezanog“, savjetovao je Horvat, koji kao primjer dobre prakse ističe austrijski model.

„Budući vlasnici u Austriji moraju proći 60 sati u azilu ili školi za pse kako bi upoznali različite karaktere – od agresivnih i preplašenih do super aktivnih i lijenih pasa. Nakon toga znaju hoće li uopće preuzeti psa i što ih čeka u budućnosti. Život sa psima je prekrasan, ali zahtijeva odgovornost i posvećenost”, zaključio je Horvat, a upravo ta praksa možda bi smanjila broj potencijalno opasnih pasa, ali i onih pasa koji nažalost završe na ulici.