SAMO PARE Koliko se eura slilo u privatne džepove i mogu li Muzeji suvlasnici do propuštene dobiti

U sjeni političkih prepucavanja i javnih istupa, afera oko nekretnine u Palmotićevoj 24 koju koristi obitelj dubrovačke SDP-ove čelnice i gradske vijećnice Anite Bonačić Obradović, zapravo je puno manje pitanje tko je kome što rekao u Gradskom vijeću, mnogo je više pitanje višegodišnjeg funkcioniranja pravnog i upravnog sustava, ali izgleda i činjenice (ne)zakonite zarade. Zato i ne čudi što ova priča, osim pravnog i političkog sloja, pretvorila i u financijski, jer ukidanje rješenja ne znači samo administrativnu prepreku, nego i gubitak značajnog izvora zarade.

U trenutku kada su Dubrovački muzeji kao suvlasnici uspjeli ishoditi ukidanje dozvola za iznajmljivanje, u prvi plan izbila je zarada, pa se kalkulira s novcem koji je u međuvremenu zarađen, propušten, te onaj koji će se tek morati nadoknaditi.

Muzeji tvrde da nikada nisu bili uključeni ni u jedan postupak dodjele rješenja za iznajmljivanje, da nisu mogli sudjelovati kao stranke i da im je pritom izostao bilo kakav uvid u poslovanje objekta, što u praksi znači da su, kao suvlasnici, godinama bili isključeni iz raspodjele dobiti. Ako se njihovi navodi na kraju potvrde, brojke postaju jasnije: čak i konzervativne procjene govore o prihodima od barem 50 tisuća eura godišnje, pri čemu bi muzejski udio, ovisno o postotku suvlasništva, predstavljao 15 do 25 tisuća eura propuštenog javnog prihoda svake godine. U desetogodišnjem razdoblju ti se iznosi penju na 150 do 250 tisuća eura, a vrlo je vjerojatno da je stvarni prihod bio značajno veći, imajući u vidu da se objekt iznajmljivao za 11 osoba, ostvarivao visoke cijene i visoke ocjene na turističkim platformama.

Takav financijski okvir objašnjava i izjavu gradonačelnika Mata Frankovića da Grad očekuje oko milijun eura po okončanju pravnih postupaka, iznosa u kojem bi bili objedinjeni naknada za bespravni posjed, izgubljena dobit, troškovi i zatezne kamate. Drugim riječima, afera Palmotićeva se pretvara u slučaj u kojem se mjeri desetljeće akumulirane zarade  i gubitaka, ovisno o perspektivi.

S druge strane, obitelj Bonačić ustraje na tome da je riječ o domu u kojem su generacijam živjeli sedamdeset godina, da je baka još 1950-ih imala stanarsko pravo i da je kuća kasnije kupljena.

Ukidanjem rješenja o iznajmljivanju izvor prihoda trenutno je presječen, što za obitelj znači financijski udar, a za muzeje i Grad prestanak daljnje “štete” i otvaranje prostora za naknadne zahtjeve koji će tek biti predmet sudskih postupaka. Taj financijski vakuum otkriva koliko je turistički najam zapravo bio ključan element čitave priče. Pitanje koje se danas postavlja više nije samo “tko je vlasnik”, nego “tko je godinama zarađivao, koliko i na čiji račun”.

Nakon što je županijski Upravni odjel za poduzetništvo i more ukinuo rješenja o iznajmljivanju za kuću u Palmotićevoj 24, postalo je sasvim jasno da Bonačići više neće moći zarađivati ozbiljan novac iz apartmana smještenih u jednoj od najskupljih i turistički najprofitabilnijih zona u Hrvatskoj.

Tko god je pokušao iznajmiti apartman u povijesnoj jezgri Dubrovnika zna da se cijene kreću 150 do 220 eura po noćenju u predsezoni, 250 do 350 eura po noćenju u špici ljeta za kvalitetnije jedinice, a luksuzniji smještaj u staroj gradskoj jezgri nerijetko ide i 400 do 500, pa i do 900 eura za noć.

Ako takav apartman radi 120–150 dana godišnje, bruto prihod lako prelazi 30.000 do 60.000 eura, a u najboljim slučajevima i više. Dakle, riječ je o iznosima koji daleko nadmašuju lokalni prosjek plaća i koji čine ozbiljan izvor prihoda za svakoga tko iznajmljuje smještaj unutar zidina.

Kada se sve spoji, vrijedna nekretnina u jezgri, godinama korištena u komercijalne svrhe, značajni prihodi, istodobno tvrdnje suvlasnika da nisu imali pristup ni prostoru ni računima, postaje jasno da je ekonomska dimenzija jedna od bitnih aspekata ove afere. Politička razmjena u vijećnici zapravo je tek površinski sloj ispod kojeg se otvara jasna struktura višegodišnje zarade, potencijalnih dugovanja i složenih pravnih odnosa koji sada ulaze u ključnu fazu.