TENOR KOJI OSVAJA HRVATSKU Slavuj s otoka u utrci za Nagradu hrvatskog glumišta! (VIDEO)

Hrvatsko društvo dramskih umjetnika objavilo je nominacije za Nagradu hrvatskog glumišta 2025. godine u kategoriji najboljih ostvarenja u opereti i mjuziklu, a među trojicom nominiranih je i jedan Korčulanin, točnije Lumbarjanin, mlada tenorska zvijezda čije ime već dobro poznaje i publika i kritika, i operni i klapski krugovi, i klasičari i popularni mainstream.

 

Ime Roka Radovana među nominirana zapravo nikoga nije posebno iznenadilo. Iza Radovana je više nego uspješna operna sezona, ali ne samo operna, no zadržimo se trenutak na tome. Mladi tenor nominiran je za ulogu Tončija u opereti Spli’ski akvarel Ive Tijardovića, u režiji Krešimira Dolenčića i produkciji Hrvatskog narodnog kazališta Split. Uz Radovana, u istoj su kategoriji nominirani Dražen Bratulić za ulogu Jeana Valjeana te Đani Stipaničev za ulogu Javerta, obojica iz mjuzikla Jadnici Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija.

Roko Radovan rođen je 1994. u Lumbardi, u glazbenoj i umjetničkoj obitelji koja je snažno obilježila njegov put. Njegov otac, Nikica Radovan, istaknuti je čuvar lokalne folklorne baštine i dugogodišnji voditelj sekcija KU Ivo Lozica, pa je Roko odrastao okružen glazbom i nastupima. Prve korake napravio je u glazbenoj školi i puhačkim orkestrima, a iako je počeo kao trubač, vrlo se brzo pokazalo da je upravo glas instrument kojeg najbolje svira.

Srednju školu završio je u Dubrovniku, a solo pjevanje diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Martine Gojčete Silić. Vrlo rano se istaknuo u različitim glazbenim projektima, od klapskog i tradicionalnog repertoara do klasične i operne glazbe. Dobitnik je dvaju Porina kao član ansambla Antiphonus, što ga je svrstalo među najperspektivnije mlade hrvatske vokale.

Klapska scena bila je važan dio njegova formiranja, pjevao je u klapama Kaše, Arti, Korda i Grdelin (…), a kao voditelj iz sjene klape Ivo Lozica bio je apsolutni pobjednik ovogodišnjih Večer mješovitih klapa FDK-a, dok je s klapom Sorelo, također u ulozi voditelja, osvojio drugu nagradu publike na ženskoj večeri. Istodobno sklada, piše tekstove i aranžira tradicijske napjeve.

Operna pozornica postaje središte njegova rada nakon debija 2021. u HNK-u Zagreb u ulozi Mustafâ Dede u Nikoli Šubiću Zrinjskom. Danas redovito nastupa u opernim i koncertnim produkcijama, poznat po toplom tenorskom timbru, sigurnoj tehnici i scenskoj izražajnosti.

Sve to čini lijepu podlogu, ali ne i garanciju nominacije za Nagradu hrvatskog glumišta. Ono što ga je nominiralo jest njegov prepoznatljiv scenski pečat, zrelost u izvedbi, izvrsne vokalne sposobnosti i glumačka izražajnost, kvalitete koje Roka Radovana danas svrstavaju među najzanimljivije tenore nove generacije.

„Nisam očekivao nominaciju, puno toga radim, širokih kategorija pa je i manja vjerojatnost doći u središte pozornosti koja je ključna za nagrade. Uloga Tončija je još jedna prekrasna suradnja s Krešom s kojim dijelim ideje i energiju. Sve je to dio kolaža koji je na kraju kreativno osvježio i nadogradio operu. Išli smo prema liku od nule, tako da zadržimo duh starog Splita, ali i da ga približimo današnjoj publici. Na kraju, niti jedna nominacija ili nagrada nije isključivo moja. Izvrsni kolege, Nela Šarić, Pere Eranović, izvukli su najbolje iz mene“, zaključio je Radovan kojeg smo jedva uhvatili između dvije probe u Zagrebu i Splitu.

A suradnja Radovana i renomiranog redatelja Krešimira Dolenčića već je poznata u svijetu opernih i operetnih produkcija nacionalnih kazališta. Njihova prva velika zajednička suradnja bila je Straussov Šišmiš u HNK-u Zagreb, gdje je Radovan nastupio kao Alfred. Slijedila je Mozartova Čarobna frula, u kojoj tumači Tamina, jednu od najzahtjevnijih tenorskih uloga klasičnog repertoara. Surađivali su i na scenskoj adaptaciji Kuljerićeve Animal Farm te na lutkarskoj verziji Gotovčeva Ere s onoga svijeta, a posebno je zapažen njihov rad na Tijardovićevoj opereti Spli’ski akvarel u HNK-u Split. Naime, poznati redatelj oduševljen je Rokovim vokalnim, ali i glumačkim sposobnostima.

„Glumački mi paše kad imam slobodu, Krešo ima povjerenja i daje slobodu pjevačima koji imaju glumačkih afiniteta. Ako primijeti da si na sceni slobodan, da glumiš tijelom, pustit će te da istražuješ do kraja, naravno uz sugestije, kako bi nekom liku donijeli identitet“, priča nam zaneseno Radovan o Dolenčiću.

Ne skriva da su mu nagrade dobar putokaz, no Radovan se ne oslanja na nagrade, oslanja se na težak rad. Iza njega je izvrsna godina, ostvario je dvije glavne uloge u dva ključna djela klasičnog repertoara, kao Nemorino u Donizettijevu Ljubavnom napitku u HNK Split te kao Alfredo Germont, glavna muška uloga u Verdijevoj La Traviati, u HNK Zagreb. Svladati te dvije uloge bez većeg stresa, ističe, te iznijeti  zahtjevan lik Tončija s umjetničkom kreativnošću i samopouzdanjem, već je uspjeh i nagrada sama po sebi. No, kako je Roko iz Lumbarde tako dobro „uletio“ u ulogu Tončija iz Velog Varoša?

„Puno je poveznica između nas, u prvom redu, i sam dolazim iz malog mjesta, iz provincije. Kad dolaziš iz malog mjesta, za sve se moraš sam izboriti i dodatno potruditi, a Tončiju se posrećilo jer je hrabar, pronalazim se u tome. Osim toga, ta luda ljubav radi koje prelaziš preko svega, to također razumijem“, priznaje nam Radovan smijući se te nadodaje kako je vokalna dionica prilično visoka i potentna uz jaku podlogu orkestra zbog čega je prilično zahtjevna, ali je istodobno napisana za mediteranski tip tenora te je glumački otvorena i puna prilika za stvaranje identiteta lika.

A ako nešto Radovanu pristaje, onda je to sloboda u umjetničkom stilu i izražaju. Njegov nemir kad je glazba u pitanju, od klape do opere, od obrade narodnih pjesama do skladanja cjelovečernjih koncerata za komorni orkestar, od pjevanja pa sve do glume, od trube do tenora – napokon mu se isplatila i sve mu više vraća baš zbog hrabrosti, zbog ljubavi, ali i upornosti.

I pritom ostaje vjeran Dalmaciji, Lumbardi, lijepoj našoj. U vremenu kada se mladi, uspješni glazbenici i operni pjevači često odlučuju za inozemne karijere, Radovanova prisutnost i rad u Hrvatskoj predstavljaju važan doprinos domaćoj glazbenoj kulturi. A kako je Radovan prikazao Tončije, pogledajte u zaista ekskluzivnom videu HNK Split kojeg nam je ljubazno ustupio, a treba li baš ovaj posebni Korčulanin dobiti nagradu – prosudite sami!

FOTO: Nemi Bulat, HNK Split, privatni album, Diskografska nagrada Porin