Savjeti socijalne pedagoginje: Škola je stresna za učenika, ali i za roditelje, evo kada posebno

Nova školska godina u punom je jeku, a zajedno s torbama punim knjiga, u mnoge su domove stigli i novi izazovi. Mnogi se roditelji pitaju kako pomoći djeci da se snađu u brzom tempu nastave, kako održati koncentraciju i kako izbjeći stres koji se često javlja već u prvim tjednima škole. 

O svemu tome razgovarali smo s Ivanom Klarić Ivančić, socijalnom pedagoginjom, koja godinama radi s učenicima i njihovim roditeljima te svakodnevno svjedoči koliko školstvo može biti zahtjevno – i za djecu, i za odrasle.

 Stres na početku godine pogađa i djecu i roditelje

„Definitivno bih rekla da početak školske godine jest stresan, i za učenike i za roditelje,“ kaže Klarić Ivančić.
„Roditelji osjećaju da djeca imaju previše gradiva, da je tempo prebrz ili da im nedostaje motivacije i koncentracije. S druge strane, i učitelji osjećaju da je gradiva zaista puno i da su djeca opterećena. Posebno se to vidi kod prijelaza iz četvrtog u peti razred ili iz šestog u sedmi, kad djeca prelaze iz učenja kroz igru u učenje s puno većom odgovornošću.“

Prema njezinim riječima, upravo taj trenutak prijelaza jedan je od najzahtjevnijih razdoblja u osnovnoškolskom obrazovanju.
„Djeci tada treba više emocionalne podrške, razumijevanja i konkretnih primjera. Ako u tom razdoblju ne dobiju osjećaj smisla, učenje im postaje teško i stresno.“

 Učenje kroz svakodnevne primjere

Klarić Ivančić naglašava koliko je važno da roditelji pomognu djetetu da poveže gradivo s realnim životom.
„Ako dijete kaže ‘Zašto moram učiti matematiku, to mi nikad neće trebati?’, pokažite mu primjenu. Neka izračuna popust u trgovini – ako su tenisice 80 eura, a popust je 20 posto, koliko sada koštaju? Ili, kad uče razlomke, to se može prikazati kroz recept za kolač – ako piše pola šalice šećera, a radimo duplu smjesu, koliko to znači?“

„Kada dijete vidi da ono što uči ima smisla u stvarnom životu, aktivira mu se interes, lakše pamti i razvija samopouzdanje“, objašnjava pedagoginja.

 Jedan od najčešćih problema koji roditelji danas spominju je – nedostatak koncentracije.
„Djeca se, osobito mlađa, jednostavno ne mogu dugo koncentrirati. Zato je važno organizirati učenje u kraćim, ali kvalitetnim sesijama,“ savjetuje Klarić Ivančić.
„Bolje je učiti tri puta po 15 minuta nego jednom 45 minuta. Nakon svakih 15 minuta dobro je uzeti kratku pauzu – pet minuta šetnje, istezanja ili jednostavne fizičke aktivnosti, jer pokret potiče rad mozga.“

Preporučuje i razbijanje većih zadataka na manje, ostvarive korake:
„Djeca se prepadnu kad vide puno gradiva odjednom. Ako im pokažemo da mogu korak po korak, rastu im samopouzdanje i osjećaj kontrole. Tako nestaje i onaj otpor prema učenju.“

 Suradnja roditelja i učitelja ključna je za uspjeh

Pedagoginja naglašava koliko je važna dobra komunikacija između škole i roditelja.
„Ako dijete ima poteškoće u nekom predmetu, uvijek savjetujem roditeljima da se obrate predmetnom nastavniku. On najbolje poznaje gradivo, način vrednovanja i može dati konkretne prijedloge za učenje. Kad roditelj, učitelj i dijete surađuju, tada se stvarno vide pomaci.“

U školama se, dodaje, nastavnici sve više trude povezati nastavu s dječjim interesima, koristiti kvizove, projektne zadatke i druge zanimljive metode. „To nije uvijek lako jer su djeca vrlo različita, ali cilj je poticati znatiželju, a ne samo pamćenje činjenica.“

 Na pitanje imaju li djeca danas više gradiva nego nekad, Klarić Ivančić odgovara bez dileme:
„Većina stručnjaka slaže se da osnovnoškolci, posebno od petog do osmog razreda, imaju previše gradiva. Problem nije samo količina, nego i način na koji se traži da ga savladaju. Ima previše činjenica i premalo razumijevanja. I dalje se naglasak često stavlja na pamćenje definicija i datuma, umjesto na to da djeca shvate smisao.“

„Kad u jednom tjednu moraju učiti Rimsko Carstvo iz povijesti, riječne tokove iz geografije, građu stanice iz biologije, razlomke iz matematike i glagolska vremena iz engleskog – to su potpuno različiti tipovi razmišljanja. Teško bi i odraslima bilo to sve pratiti, a kamoli djeci. Zato nije čudno da gube motivaciju i osjećaju stres.“

 Kako sačuvati pozitivnu sliku o učenju

Za kraj, pedagoginja poručuje i djeci i roditeljima:
„Pokušajte sačuvati pozitivan pristup učenju. Učenje ne bi smjelo biti izvor frustracije nego prilika za rast. Roditelji neka pohvale trud, a ne samo rezultat. Djeca trebaju osjećaj da ih razumijemo i da im vjerujemo.“

Kao struka, kaže, stručnjaci predlažu nekoliko smjerova za poboljšanje obrazovanja:

•         Manje gradiva, više razumijevanja
•         Više praktičnih projekata i istraživanja
•         Bolje usklađivanje predmeta kako bi se izbjeglo da učenici imaju više teških lekcija istog tjedna
•         Razvijanje životnih vještina – komunikacije, logičkog razmišljanja i emocionalne inteligencije

Učenje nije utrka, nego proces. I djeca i roditelji imaju pravo osjećati umor i frustraciju, ali važno je zapamtiti – svako dijete ima svoj ritam i potencijal.
Kako poručuje socijalna pedagoginja Ivana Klarić Ivančić, ključ je u razumijevanju, realnim očekivanjima i toplini podrške. Ako djeca osjete da ih roditelji i učitelji razumiju, škola prestaje biti izvor stresa – i ponovno postaje mjesto učenja, radoznalosti i rasta.