Tiho dobro djelo: Djeca sa časnom sestrom Marinelom uređuju zapuštene grobove bez cvijeća i svijeća

U danima pripreme za blagdan Svih svetih i Dušni dan, kada mnoga groblja zablistaju u svjetlosti lampiona i mirisu svježeg cvijeća, gradsko groblje Boninovo svjedoči jednoj posebno dirljivoj gesti: djeca, prvopričesnici,  predvođena časnom sestrom Marinelom Žuro, u tišini i molitvi obilaze grobove koje nitko ne posjećuje – ostavljajući na njima cvijet, lampion i, što je najvažnije, znak da nisu zaboravljeni.

– Na Vjeronauku i kroz pripreme za Svetu Misu često razgovaramo o svetima, o pokojnicima, o tome kako u ove dane ljudi pohode groblja da bi se prisjetili svojih najmilijih. No isto tako, osvijestimo djeci da ima mnogo onih koje nitko više ne može posjetiti – kazala je sestra Marinela.

Posebnu pažnju usmjeravaju na grobove na Boninovu koji ostaju prazni i u ove dane – bez cvijeća, bez svijeće, bez ikoga tko bi zastao u tišini molitve. Upravo zato, iz godine u godinu, djeca u pratnji sestre Marinele radosno prihvaćaju zadatak da ih obiđu i dostojno urede.

– Uvijek im objasnim da je to čin ljubavi i poštovanja prema onima kojih se možda više nitko ne sjeća. I ono što je divno: djeca to ne doživljavaju kao obvezu, već kao priliku. Skoro da trče po groblju tražeći prazne grobove, želeći prvi pronaći mjesto na kojem mogu ostaviti cvijet i upaliti lampion – kaže sestra.

Cvijeće i lampione za ovu plemenitu akciju osigurava Caritas putem donacija građana, proizvođača i dobrotvora. – Kad Caritas primi donaciju, često nas pozovu da mi to podijelimo. Rado se odazovemo jer znamo koliko to znači – ističe sestra Marinela.

Dodaje i kako cijeli čin započinje molitvom: – Prije nego što raznesemo cvijeće, zastanemo i molimo. Posebno za one za koje se više nitko ne moli. U toj tišini, djeca često spontano izgovore imena koja nađu na nadgrobnim pločama i mole za te ljude, iako ih nikada nisu poznavali. To su trenuci koji ostave dubok trag – u djeci, ali i u onima koji ih promatraju.

Ova tradicija, koja traje već niz godina, ne samo da njeguje vrijednosti suosjećanja i pažnje prema drugome, već i prenosi mladima poruku o važnosti malih djela ljubavi koja čine veliku razliku.

– Svi mi možemo učiniti nešto lijepo. Djeca osjećaju ponos što su baš oni ti koji mogu dati doprinos, i vjerujem da se i roditelji raduju toj prilici – zaključuje sestra Marinela.

Ako i ove godine Caritas zaprimi donaciju, župna zajednica ponovno će, u duhu zajedništva, obići zaboravljene grobove – s molitvom, svijećom i dječjim osmijehom koji, baš kao i svjetlo lampiona, poručuju: niste sami, niste zaboravljeni.