Zlatno voće gorkog okusa: Neretvanski uzgajivači na rubu zbog sve nižih otkupnih cijena

Dolina Neretve, poznata po sočnim i mirisnim mandarinama, ove jeseni suočava se s ozbiljnom krizom. Iako su nasadi puni plodova, proizvođači sve češće govore kako im se berba jednostavno ne isplati. Razlog je drastično smanjenje otkupne cijene, koja je s početnih 0,50 pala na svega 0,35 eura po kilogramu.

Ova promjena naizgled djeluje mala, no u praksi znači razliku između simbolične zarade i potpunog gubitka. Uzgajivači ističu da s tako niskom cijenom ne mogu pokriti ni osnovne troškove proizvodnje, a kamoli ulaganja u održavanje nasada. Berba, gnojiva, zaštita od štetnika i troškovi prijevoza toliko su porasli da svaka tona ubrana po sadašnjoj cijeni donosi gotovo više gubitka nego koristi.

Situaciju dodatno otežava manjak radne snage. Dnevnica sezonskih berača doseže i do 60 eura, što za većinu proizvođača postaje neizdrživ trošak. Mnogi priznaju da bi, čak i kada bi platili radnike po toj cijeni, prihod od otkupa ne bi bio dovoljan da se pokrije ni njihova dnevnica. Stoga neki razmišljaju da ove godine dio uroda jednostavno ostave neobranim.

Osim ekonomske neisplativosti, poljoprivrednike muče i brojni tehnički problemi. Zbog suše i visokih temperatura, kvaliteta ploda je neravnomjerna, pa se veći dio svrstava u drugu klasu, koja postiže još nižu cijenu. Istodobno, širenje sredozemne voćne muhe i drugih štetnika postaje sve teže kontrolirati, a sredstva za zaštitu poskupljuju iz sezone u sezonu. Kada se svemu tome doda i problem plasmana, jer proizvođači nemaju utjecaj na formiranje cijene i potpuno ovise o otkupljivačima,  jasno je da je stanje alarmantno.

Predstavnici lokalnih vlasti, poput Gradskog vijeća Opuzena, upozoravaju da je koeficijent isplativosti ove godine gotovo jednak nuli. To znači da proizvođači jedva vraćaju uloženo, bez ikakve zarade. Na sastancima su pozvali Ministarstvo poljoprivrede i otkupljivače na hitne razgovore te predložili uvođenje minimalne otkupne cijene, kako bi se spriječio potpuni kolaps sektora.

Uzgajivači također naglašavaju potrebu za boljom organizacijom i zajedničkim nastupom na tržištu. Smatraju da bi udruživanje proizvođača i stvaranje jakog brenda „Neretvanska mandarina“ moglo donijeti stabilnije cijene i veći utjecaj na otkupljivače. Osim toga, sve češće se spominje i potreba za državnim potporama, osobito u suzbijanju štetnika i financiranju radne snage, jer sadašnji troškovi premašuju sve realne mogućnosti lokalnih gospodarstava.

Ako se situacija ne promijeni, mnogi se boje da će dio nasada biti zapušten ili iskrčen. Neretva, koja desetljećima živi od mandarina, mogla bi izgubiti jedan od svojih najprepoznatljivijih simbola. A ono što je nekad bilo “zlatno voće” Hrvatske, prijeti da postane tek još jedna tužna priča o poljoprivredi koja gubi bitku s tržištem.