Zbogom pomadore, balančane i paprike, dobrodošao čičimak, zvan i žižula

I dok placu napuštaju pomadore, balančane i paprike, plodovi jeseni polako preuzimaju dominaciju bancima. Jedan od njih je i čičimak, zvan i žižula, odnosno kineska datulja koja je na Mediteran stigla dobro utabanim Putem svile još u prvom stoljeću te se brzo i lako udomaćio. 

Danas ga možemo pronaći uglavnom u starinskim đardinima i skrovitim vrtovima. Pripada porodici krkavina, raste do pet metara, ima gustu krošnju i povijene trnovite grane, što možda objašnjava onu poznatu da je veliki, gotovo pa nemoguć izazov popeti se na čičimak. Zašto je umjesto toga puno bolje pojesti njegove plodove, pojasnila je nutricionistica Mirna Sentić.

“Čičimak je niskokalorična namirnica koja ima obilje vlakana. Svi ljubitelji čičimaka znaju da je probava puno bolja kada se jedu. Osim toga, ima i dosta vitamina C, skupinu B kompleks, a čak ima i malo magnezija, kalcija i kalija. Obiluje s flavonoidima, saponinima i polisaharidima s antioksidansima, zbog čega je i baš dobar saveznik za jačanje imuniteta u ove jesenske dane”, pojasnila je Sentić nutritivne prednosti čičimka.

Naravno da ni s uživanjem u čičimcima ne treba pretjerivati, jedna šaka dnevno bit će sasvim dovoljna. Osim sirov, može jesti i na druge načine pa se od čičimka prave marmelade, sokovi, rakija…

“Vidjela sam da neki od njega pripremaju i čaj. S obzirom na to da je to jedna stara biljka, inače stara preko četiri tisuće godina, u prošlosti su je sušili i dodavali u razne kolače, slično kao grožđice. To je dosta otporna i dugovječna biljka koja dobro podnosi i velike raspone temperature i sušu, a ne napadaju je ni nametnici pa je oduvijek bila lako dostupna i dobra okrjepa”, zaključila je Sentić.