MEDITERANSKA KUGA TRAJE Na Korčuli pronađena periska, živa ili mrtva? Stručnjaci otkrili istinu

Periska (Pinna nobilis), najveći mediteranski školjkaš i svojevrsni simbol zdravih livada morske cvjetnice Posidonije, pretrpjela je masovni pomor diljem Mediterana. Nekad uobičajen prizor na pješčanim i muljevitim dnima uz obalu, danas je postala rijetkost na rubu potpunog nestanka.

Masovni pomor započeo je 2016. u zapadnom Mediteranu, kada je otkriven invazivni parazit Haplosporidium pinnae koji napada probavni sustav školjke. Zaražene jedinke gube sposobnost hranjenja i vrlo brzo ugibaju. Epidemija se proširila morskim strujama i ljudskim aktivnostima (sidrenje, prijenos larvi), a kasnije su otkrivene i sekundarne bakterijske infekcije koje dodatno slabe periske.

U Hrvatsku je bolest stigla 2019., prvo u južni Jadran (Mljet, Pelješac, Korčula), a u roku od samo dvije godine proširila se duž cijele obale. Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, smrtnost je na mnogim područjima veća od 90 posto, a prirodne populacije gotovo su nestale. Nekoliko stotina odraslih primjeraka i mali broj mladih jedinki preživjeli su u posebnim uvjetima, primjerice u ušćima rijeka ili zatvorenim lagunama gdje parazit slabije uspijeva.

Međutim, priroda uvijek nađe svoj put iscjeljenja pa u posljednje vrijeme ponekad imamo priliku vidjeti objave i fotografije pronađenih živih periski. Otočani nam pričaju kako je periski, ne tako davno, bilo toliko puno da su ih vadili za rižot, a danas ih fotografiraju za naslovnice novina. Na Korčuli je živa plemenita periska pronađena 2022. godine na Defora, u uvali Rasohatica na dubini od devet metara. Ponadali smo se da nam je čitateljica Marica poslala fotografiju još jedne žive periske, no nažalost, jedinka koju je prije dva dana pronašla na plaži ispod kampa Kalac je uginula.

„Ovo je plemenita periska Pinna nobilis, po mojoj procjeni je tri godine stara, nanijelo je more na obalu. Situacija s periskama se popravlja, ali pomalo. Iako su i prije bile zaštićene, ljudi su od njih radili rižot. Jedan mi je prijatelj s Mljeta objašnjavao kako je najbolji rižot od periske, ali bez rizi“, ispričao nam je uz šalu Vlado Onofri, dubrovački morski biolog te istaknuti stručnjak za zaštitu morskih ekosustava Jadrana.

Iako je na Korčulu doplutala uginula periska, negdje, vjerojatno u blizini, preživjela je tri godine što svjedoči o obnavljanju populacije. Međutim, u javnosti se sve češće spominje kako se ne obnavlja populacija plemenite periske, već da se radi o običnoj ili manjoj Pinna rudis koja naraste do 40–50 centimetara te ima čvršću i hrapaviju ljušturu crvenosmeđe boje. Onofri tvrdi da je taj podatak netočan, pronađene žive periske su one plemenite koja mogu narasti više od jednog metra, dok su obične zasad izbjegle masovni pomor jer žive na dubljem i stjenovitom dnu.

Periska je i u prošlosti bila zaštićena vrsta, ali je od 2019. godine proglašena strogo zaštićenom u Hrvatskoj, a spašavanje preživjelih primjeraka i uzgoj u kontroliranim uvjetima postali su prioritet. Drugim riječima, za vađenje, uznemiravanje ili uništavanje plemenite periske fizičke osobe mogu biti kažnjene novčanom kaznom u iznosu od 900 do četiri tisuće eura. U težim slučajevima ili pri većem uništavanju jedinki može se pokrenuti i kazneni postupak koji predviđa zatvorsku kaznu do tri godine. Ministarstvo zaštite okoliša i stručnjaci upozoravaju da je i najmanji zahvat poguban jer je vrsta na rubu nestanka.

Ako se pitate kako prepoznati je li periske živa te što napraviti u tom slučaju, imamo odgovore za vas! Prepoznati živu plemenitu perisku nije uvijek jednostavno jer i nakon uginuća njezina ljuštura često mjesecima ostaje uspravno zabodena u dno. Živa periska u pravilu ima zatvorene ljušture koje se lagano otvaraju i zatvaraju pri dodiru ili prolasku vode, a tkivo unutar ljušture izgleda zdravo i čvrsto. Ako se u unutrašnjosti vidi kolonija drugih organizama, poput kamenica koje se naglo zatvaraju, riječ je o praznoj ljušturi. S obzirom na kritično stanje vrste, živu jedinku ne smije se dirati, vaditi ni uznemiravati, nego je potrebno njezino opažanje prijaviti nadležnima – putem online obrasca Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, e-poštom na adresu vrste@mzozt.hr ili unosom podatka u aplikaciju iNaturalist/BioAtlas. Svaka takva dojava pomaže stručnjacima da evidentiraju preživjele primjerke i poduzmu mjere zaštite.

Koliko je ozbiljno stanje plemenitih periski ukazuje i podatak da je tijekom 2024. zaprimljeno više od 300 dojava, od čega je potvrđeno samo 15 živih jedinki duž Jadrana. Ministarstvo i dalje poziva javnost na suradnju, ističući da je očuvanje periske zajednički zadatak jer bez pomoći građana i volontera ova karizmatična vrsta može zauvijek nestati iz našeg mora.

foto: čitateljica