OTOČANI PORUČUJU Istra se kiti našim lovorikama, korčulansko ulje je broj 1!

Pitate li svoj ChatGPT, Google ili prosječnog Hrvata gdje se u lijepoj našoj proizvodi najbolje maslinovo ulje ili koja je vodeća regija u proizvodnji, redom će vam odgovoriti isto – Istra. Međutim, otočani će na taj podatak samo nonšalantno odmahnuti rukom i dobaciti – to je sve ionako naše ulje!

Otočani se vole natjecati. Vole imati „neprijatelje“ ne samo zato što su tako naučili tijekom stoljeća turbulentne povijesti, već i zato što ih protivnik čini boljima. Ako nam ne vjerujete, pitajte Velolučane što misle o Blaćanima ili Kuneje što misle o Bonkulovićima i obrnuto… Šalu na stranu, na otoku je uvriježena činjenica da Istrijani kupuju ili, još bolje, na neki način otimaju korčulansko ulje koje potom predstavljaju kao svoje kiteći se tuđim lovorikama. Iako nikakvih konkretnih dokaza za to nema, ako pitate bilo kojeg bodula je li to istina, potvrdit će vam životom da jest!

Jedan od njih ipak nije Ranko Surjan, dugogodišnji predsjednik Udruge maslinara Vela Luka koja je u kontekstu proizvodnje ove najvrjednije i najcjenjenije masnoće Mediterana, za otok napravila velike i važne stvari. Najveća i najvažnija je zasigurno oznaka izvornosti za Korčulansko maslinovo ulje! Nakon čak devet godina mukotrpnog rada, članovi udruge oznaku ZOI za maslinovo ulje s otoka dobili su 2015. godine što je bila i ostala velika prekretnica. Tako je Korčulansko maslinovo ulje, koje se uzgaja, prerađuje i puni isključivo na otoku prema strogim kriterijima, zahvaljujući oznaci izvornosti postalo prepoznatljivo, cjenjenije i konkurentno na europskom tržištu.

Surjan se na opasku o Istrijanima samo nasmijao objašnjavajući zašto se uopće diže tolika buka kad je maslinovo ulje u pitanju. Primjena maslinovog ulja je široka i nezamjenjiva kao i njegove dobrobiti za zdravlje i svakodnevni život. Korčulani su još davno naučili cijeniti vrijednost ulja, ploda i stabla masline, poznata je izreka kako je stablo masline „k’o mater“ – možeš je godinama zapustiti, ali kad joj se jedanput vratiš i pružiš joj malo pažnje ona opet rađa. Takve i slične romantične priče i spomenuti mitovi svjedoče koliko je u Dalmaciji maslina važna, kao da je zaista živa osoba.

Kad su masline u pitanju, zapadna strana otoka Korčule prednjači! Ako ste mislili da otok ima samo autohtone sorte vinove loze – varate se, u Veloj Luci poznate su čak dvije autohtone sorte, lastovka i drobnica. Upravo lastovka, plodna i rodna za škrto otočno područje, daje specifičnu gorčinu ulju što ga čini prepoznatljivim, a posebno su poznati po visokim udjelima polifenola.

Polifenoli su prirodni spojevi s jakim antioksidativnim i protuupalnim djelovanjem. Njihova prisutnost u maslinovu ulju ne samo da daje intenzivan i bogat okus, već pridonosi i brojnim zdravstvenim koristima – od zaštite srca i krvnih žila, preko jačanja imuniteta, do usporavanja starenja i smanjenja rizika od kroničnih bolesti. Upravo zato je uspjeh veloluških maslinara još vredniji, potvrđuje da njihovo ulje nije samo gastronomski užitak, nego i prirodni saveznik zdravlja.

Pitate se o kakvim se uspjesima radi? Spomenut ćemo samo one najnovije, u svibnju su članovi Udruge maslinara Vela Luka prvi put sudjelovali na Berlin Global Olive Oil Awards (Berlin GOOA) i kući se vratili s čak pet medalja. Među više od 850 uzoraka iz 25 zemalja, veloluški su uljari pokazali da se otočna tradicija i znanje mogu mjeriti s najboljima na svijetu. Ukratko, izmeli su konkurenciju! Od pet poslanih uzoraka osvojena je platinasta medalja (OPG Jerolim Petković), dvije zlatne medalje (OPG Tonči Gugić i OPG Petar Žabica) te dvije srebrne medalje (OPG Zlatko Bosnić i OPG Ranko Surjan), i to sve u prestižnoj kategoriji maslinovih ulja s visokim sadržajem polifenola.

Prošlogodišnja je berba bila izrazito plodonosna i kvalitetna,  priznaje nam Surjan, nerealno je očekivati da će baš svaka biti iznad prosjeka. Berba će započeti uskoro, početkom listopada, no već je jasno da su jake kiše u kolovozu osnažile i maslinovu muhu te da će urod biti nešto manji. Iako će ploda biti manje, to ne znači da ulje i dalje neće biti vrhunsko.

O najvećim izazovima i problemima proizvođača govorilo se i na nedavno završenim 17. Danima korčulanskog maslinovog ulja, manifestaciji koja svake godine okuplja stručnjake, uljare i maslinare kako bi razmijenili iskustva i znanja te dodatno unaprijedili kvalitetu i promociju lokalnog ulja. Organizator je, pogađate, Udruga maslinara Vela Luka, no Surjan ističe da je najveći problem još davno detektiran u jednoj od najpoznatijih dalmatinskih šansona – „maslina je neobrana, nima koga da je bere“.

„Najveći je problem demografija! Sve nas je manje, sve je više staračkih domaćinstava, djeca su otišla van otoka, a mladi se ne vraćaju. To je najveći problem i inače, ne samo u maslinarstvu“, istaknuo je.

Surjan se ponosno prisjetio nekih ne tako davnih godina, kad je sredinom 80-ih u Veloj Luci ubrano više od 300 vagona ploda! Jedan vagon je 10 tona pa računajte! Godinama nakon, količina ubranog ploda vrtjela se oko 250, a danas je to 200 vagona ploda kad je dobra godina. Od toga se proizvede nevjerojatnih 300 tisuća litara vrhunskog maslinovog ulja! Nije ni čudo da Vela Luka sama čini oko 10 posto ukupne proizvodnje maslinovog ulja u Hrvatskoj, a otok Korčula u cijelosti oko 20 posto! Ako uzmemo u obzir da litra ulja u certificiranoj boci, s oznakom ZOI, košta minimalno 20 eura, radi se o nevjerojatnom potencijalu i činjenici da maslina još uvijek, kao i stoljećima prije, ima želju i mogućnost na sve načine othraniti Dalmaciju, pogotovo otoke.

No, nije u šoldima sve, odnos čovjeka i masline je puno više. To je neka tajna veza koja se stoljećima utkala u identitet i svakodnevicu otočana. Ne naziva se maslinovo ulje slučajno tekućim zlatom, ono je i hrana i lijek – dok čovjek brine o stablu i čuva ga od bure i soli, maslina mu uzvraća plodom koji je hranio generacije i postao temelj života. Taj odnos nije ni jednostavan ni lak, ali upravo u njemu leži ona duboka romansa čovjeka i prirode koja otoku daje miris i okus.

Postoji li takva veza čovjeka i masline u Istri? Kao otočanka vam odgovorno tvrdim da – nema! Ma kakva Istra!?

Foto: Udruga maslinara Vela Luka, Dora Lozica, Anđela Šćepanović/TZO Vela Luka