UTRKA ŽIVOTA Ovo još nište vidjeli ni čuli – upoznajte čovjeka koji je dva puta otrčao Sinj Trail!

Tonći Borovac, 46-godišnji Žrnovac s otoka Korčule, vlasnik Obrta Borovac za specijalizirane poslove u ekstremnim uvjetima, već je dobro poznat u trkačkim krugovima kao neumorni bodul koji redovito pomiče vlastite granice. Na Sinj Trailu odradio je gotovo duplu stazu, doživio dehidraciju i grčeve, lovio ga je i HGSS, a na kraju je osigurao drugo mjesto u ukupnom poretku DTL-a!

„Ovo je utrka mog života“, priznao nam je Tonći nakon utrke u Sinju prošle subotu. Ali, Tonći, to smo već čuli! Istu nam je rečenicu rekao nakon Biokovo Challengea, nakon stonskih zidina, nakon… Tonći jednostavno živi za trčanje, a svaka je njegova utrka scenarij za film, psiho-fizički triler, s nevjerojatnim zapletom i redovno sretnim završetkom.

„A, je, istina je, ja sam pegula, uvijek nešto. Ja to priznajem, zapravo, meni je to drago, možda ja baš to i hoću, inače mi je dosadno“, kroz smijeh nam priznaje ovaj nevjerojatni amaterski sportaš koji oduševljava iz utrke u utrku.

Dalmatinska Trail Liga (DTL) natjecanje je koje objedinjuje niz trail utrka diljem Dalmacije i susjedstva, a bodovi se zbrajaju kroz cijelu sezonu. Posebna je po tome što se trči u različitim uvjetima, od planinskih vrhova i kamenjara do makije, suhozida i priobalnih staza što je čini tehnički zahtjevnom i izazovnom.

U sklopu lige održava se ukupno osam utrka, Marjan Trail u Splitu, Promine, Jesenica, Brač Trail, Vela Strka u Veloj Luci, Tisno Trail, Čvrsnica Ultra te Sinj Trail. Na njima sudjeluju i profesionalni trkači i rekreativci, a konkurencija je sve jača jer liga svake godine privlači sve više natjecatelja iz Hrvatske i inozemstva.

Tonći je prošle godine, sudjelujući na utrkama koje je birao po principu koja mu je teža i izazovnija, sasvim slučajno shvatio da liga uopće postoji, da se neke utrke boduju i to posebno one duže. U tom je trenutku već bio u debelom zaostatku za vodećima, no rekli su mu ako odradi svih osam da će imati 50 posto manju članarinu za sve utrke dogodine. Pa dobro, promislio je Tonći, idem probati osvojiti ligu!

Urku za utrkom, a pogotovo nakon predzadnje na Čvrsnici, Tonći se opasno približio vodećem Bošku Novakoviću, a u korak ga je pratio i njegov prijatelj, Dubrovčanin Luka Rajčević. Ne bi to bilo ništa neobično da spomenuta dva trkača nemaju tridesetak godina te da Tonći nije od njih stariji petnaestak! I tako su stigli do posljednje utrke, do Sinj Traila, jedne od najtežih i najizazovnijih utrka uopće!

Sinj Trail na 36 kilometara pripada zahtjevnijim utrkama DTL-a, s više od dvije tisuće metara ukupnog uspona i kombinacijom kamenjara, šumskih putova i kanjona. Specifična je po izmjeni tehničkih dijelova i bržih dionica, a trči se u rujnu kada su vremenski uvjeti nepredvidivi pa rezultat često ovisi i o taktici i iskustvu trkača.

Na startu, za pobjedu je trebao biti četiri ili pet mjesta ispred vodećeg što je bilo teško, ali ne i nemoguće. Tonćijeva taktika je bila logična, na usponu su mlađi trkači bili brži, ali je on bio neuhvatljiv nizbrdo. Tako su se izmjenjivali do osmog kilometra gdje je Žrnovac bio vodeći, a onda – krivo skretanje, poznata Tonćijeva boljka.

„U toj brzini i želji da ih prestignem, pogriješio sam skrenuti! Nijansa, dogodi se. Mislio sam da će me diskvalificirati, no uvjerio sam ih da me puste vratiti se na uspon, na šesti kilometar, kako bih počeo ispočetka. Jedva su me pustili!“, prisjetio se Tonći.

Priličan dio i inače zahtjevne utrke Tonći je istrčao – dva puta! I još je pritom na raskrižju na kojem je krivo skrenuo spasio trkačicu od iste pogreške. Rekli bi – deja vu! U tom je trenutku već bio prilično iscrpljen, a do cilja ga je čekao još nevjerojatan 21 kilometar.

Dok je trčao izvlačeći iz sebe nevjerojatne fizičke, a pogotovo psihičke napore, gledao je trkače kako odustaju, a u mislima mu je samo bilo završiti utrku u vremenskom limitu, odnosno u osam sati. Trpio je strašne bolove, mišići su se grčili, a kako je trčao gotovo duplu utrku, nije imao dovoljno vode. Osam kilometara istrčao je potpuno dehidriran, na punktu za okrepu pio je velike količine vode, a kolege su mu davali gelove i solne tablete zadivljeno gledajući nadljudski napor neobičnog bodula.

Njegov prijatelj Milan Ivanković, koji je inače otrčao svoju prvu službenu utrku na pet kilometara i pritom pobijedio, nazvao ga je na mobitel na lokaciji na kojoj je bilo signala. Organizatori i su se, naime, ozbiljno zabrinuli za Tonćijev život jer takvo nešto do sad nisu nikad vidjeli pa su mu ususret poslali HGSS!

„Rekao sam im da ne brinu, a razmišljao sam odustati. Nisam odustao, kad sam došao do cilja, nepomično sam ležao deset minuta. Bolio me svaki mišić na tijelu, nisam se mogao pomaknuti. Na kraju sam u cilj ušao deseti u muškoj konkurenciji što mi je bilo dovoljno da zadržim drugo mjesto DTL-a. Umjesto 36 kilometara otrčao sam više od 41, umjesto 2,018 metara uspona, odradio sam 2,440! Utrku sam završio za sedam sati“, oduševljeno nam priča Tonći ističući kako mu je ovo veliko iskustvo te da je sam sebe upoznao još malo bolje.

Ne radi se samo o pobjedi ili drugom mjestu, objašnjava nam, radi se o disciplini, o odricanju, o predanosti i upornosti. Bio je, kaže, poseban osjećaj popeti se na to postolje, a sad, vjerujemo slijedi odmor.

„Odmor? Ma kakav odmor, sad su tek najbolje utrke!“, smije se Tonći nabrajajući – u subotu je Luška strka na 10 kilometara nakon koje će se probuditi za trajekt u pet ujutro kako bi u sedam bio na startu utrke Ston Wall Marathon budući da je dobio poziv kao prošlogodišnji pobjednik. Nakon toga slijedi Šolta gdje je prošle godine pogriješio stazu pa želi to ispraviti, a krajem rujna je utrka oko Badije. Potom je izazovni Spartan Trail u Dubrovniku koju je prošlu godinu završio treći, a ove godine, pogađate – planira biti bolji! Inače nastupa za TTK Strka iz Splita, a dogodine ponovno napada DTL!

Imaš li trenera, Tonći?

„Ma ne, ne, nema trenera. Imam sat i odličan mi je! Osim toga, profesionalci su mi pokazali kako ću uz pomoć sata upisati stazu da više ne griješim na skretanjima, poslušat ću ih“, priznaje nam smijući se ovaj izvanredni 46-godišnjak napominjući da trenira strašno dobro, da se osjeća vrhunski i da je sve bolji.

Što drugo reći osim – bravo Tonći, za nas otočane nisi drugi, nama si pobjednik!

Foto: Sinj Trail