Kako doživjeti stotu? Misa, obid i Dva Bračanina za rođendan najstarijeg hrvatskoj misionara

Fra Drago Kolimbatović, dominikanac i najstariji pučki misionar u Hrvatskoj, danas, 15. rujna, navršava nevjerojatnih sto godina života. Slobodno možemo reći da je tijekom stoljeća proživio najmanje tri života, a jedan zasigurno u Dominikanskom samostanu Sv. Nikola u Korčuli gdje je ostavio trag na različite pozitivne načine, no najviše među ljudima!

Pitate li danas Korčulane znaju li tko je fra Drago, malo tko će reći da ne zna. Rođen 1925. u Supetru na otoku Braču, fra Drago je tijekom stoljeće svoga života prošao put od ratnih zbivanja i zatvora do dugogodišnjeg služenja Bogu i narodu kao neumorni propovjednik i ispovjednik.

Četiri razreda osnovne škole završio je u rodnom Supetru, a šest razreda klasične gimnazije u Bolu na Braču. Posljednja dva razreda te veliku maturu završava u Zagrebu, na Šalati. Ratna godina 1944. zatekla ga je u dominikanskom samostanu u Kontakovoj ulici u Zagrebu, koji je nakon bombardiranja ustupljen franjevcima. Početkom 1945. bježi se prema Bleiburgu, prelazi u Austriju, no Englezi ga predaju jugoslavenskim vlastima. Dva mjeseca proveo je u zloglasnoj ženskoj kaznionici na Savskoj cesti u Zagrebu, nakon čega je poslan u JNA. Demobiliziran je 1947. godine, a već u kolovozu iste godine započinje dominikanski novicijat.

Filozofski i teološki studij završava u Dubrovniku, gdje je 1954. zaređen za svećenika. Od tada pa sve do umirovljenja, cijeli svoj redovnički život posvetio je pučkom misionarstvu. Njegove misije, propovijedi i duhovne obnove ostavile su snažan trag u brojnim hrvatskim župama, a generacije vjernika pamte ga po jednostavnom, toplom i iskrenom govoru, uvijek prožetom vjerom i ljubavlju prema čovjeku.

Fra Drago je volio pričati o svom djetinjstvu na Braču, a prilikom jednog intervjua prije mnogo godina ispričao nam je kako je postao fratar dominikanac. Naime, dva su misionara posjetila Supetar na Braču dok je Drago bio trećaš.

„Skupili smo se oko misionara, a kako sam oduvijek bio slabije građe, nisam se uspio probiti. Pitali su potom tko će od nas biti fratar. Bio sam sićušan, ali glasan, graknuo sam – ‘ja!’. Misionar me uzeo u naručje, digao u vis i rekao – ‘Ovi će bit fruotar!“, prisjetio se onda fra Drago smijući se.

Nitko mu tu ideju više nije mogao izbiti iz glave, a kako je bio živo i neposlušno dijete, majka mu je govorila da će biti fra Vrago! Obiteljski dom napustio je sa samo deset godina, otišao je u sjemenište, a oproštaj je bio ganutljiv, ispričao nam je fra Drago, majka je plakala kako ga neće imati tko „oprati ni oplakati“.

„Mislila je da ću biti prljav i kako neću imati svoje djece, da neće nitko plakati za mnom. Kad sam je godinama kasnije posjetio Supetar, pitao sam mater – jesam li opran?“, prisjetio se fra Drago.

Poznata je njegova anegdota s kardinalom Franjom Kuharićem kojeg je sreo u Bjelovaru prilikom misije i blagdana Gospe Lurdske. Na kraju ručka, kardinal je pitao je li itko od svećenika preživio Bleiburg.

„Gledam oko sebe, svi šute. Okrenuo sam se i rekao kardinalu – ja! Pitao me kako mu to nisam nikad rekao, poznavao sam ga od ranije dok je još bio biskup, ali nisam volio o tome govoriti. Pitao me jesam li zapisao svoje iskustvo, rekao sam da nisam, istina je da sam se bojao. Rekao mi je tada zapovjedničkim stavom – ‘Patre Drago, idite kući i ne pitajte kada ni kako, sjetite se detalja i sve zapišite, što nije zapisano, nije se ni dogodilo!“, ispričao je fra Drago.

Tako je nastala njegova prva knjiga Iz torbe pučkog misionara, a potom i Moj Blieburg i mnoge druge. Jedan dio svoje misije proveo je u Korčuli u Dominikanskom samostanu gdje je primao posjete i brinuo se o zajednici, vjenčavao je parove i krstio djecu, propovijedao i ispovijedao.

Danas fra Drago svoje dane provodi u samostanu sv. Katarine Aleksandrijske u Splitu, gdje o njemu s pažnjom skrbe subraća dominikanci. Stoti rođendan obilježio je svečanim misnim slavljem u samostanskoj crkvi, okružen zajednicom, prijateljima i vjernicima koji su mu došli zahvaliti za život posvećen služenju. Iako mu godine ne dopuštaju da nastavi neumorni misijski rad kojim je obilježio desetljeća, i dalje ostaje živi primjer ustrajnosti i vjere – svjedočanstvo da život ispunjen Bogom nikada ne prestaje donositi plodove.

Doznajemo kako je još uvijek u mogućnosti održati cijelu misu na nogama, a danas je tijekom rođendanskog ručka zapjevao Fiumeru (Dva Bračanina). I sigurno bi njegova majka bila zadovoljna jer je njen sin, u stotoj, i „opran i oplakan“, okružen svojom dominikanskom obitelji.

Fra Drago – sretan vam rođendan!

FOTO: Hrvatska dominikanska provincija