Kako je ljubav prema Ruskinji ugasila moćnu lozu Mimbelli

Kako smo jučer obećali – donosimo nastavak priče o pelješkim pomorcima i Mariupolju. Ovaj put riječ je o obitelji Mimbelli, jednoj od najpoznatijih i najbogatijih orebićkih brodovlasničkih obitelji čija je flota u zlatno doba pelješkog pomorstva brojila čak 40 jedrenjaka. Njihov uspon bio je vrtoglav, a kraj tragičan, ispisan jednom od najljepših i najtužnijih ljubavnih priča, zauvijek sačuvanom u fantastičnom radu poznatog hrvatskog kipara!

Obitelj Mimbelli jedna je od najpoznatijih i zasigurno najbogatija orebićka brodovlasnička obitelj. U 19. st. u vrijeme zlatnog doba pelješke flota koja je tada brojila čak 90 najvećih, najmodernijih i najljepših svjetskih jedrenjaka, u vlasništvu obitelji Mimbelli bilo ih je čak 40! U to vrijeme obitelj Mimbelli bila je jedna od najbogatijih u Europi i u svijetu. Međutim, njihov početak bio je skroman, a kraj tragičan, ali i jedna od najljepših ljubavnih priča ikad ispričanih.

Mimbelli su u Orebić došli iz talijanskog otoka Elbe sredinom 18. st. Prvi Mimbelli, tada noštromo, ukrcao se u Navu, jedrenjak obitelji Fisković na kojemu je kapetan bio Vekarić, predak iz obitelji cijenjenog Orebićanina Vlastimira Vekarića. Nava se nakon višemjesečne plovidbe usidrila u Kućište pokraj Orebića, a mornari su ubrzo mladog talijanskog noštroma odveli u naselje Stankovići na bale gdje se plesalo i veselilo uz lijericu. Budući da je Mimbelli bio mlad, zgodan, lijep i pristojan, sve su se orebićke djevojke zaljubile u njega. On se uskoro zagledao u kćer talijanskog veleposlanika u Veneciji koju je i oženio.

U narednim godinama mala djevojčica izrasla je u prekrasnu mladu ženu i Baldo se nepovratno zaljubio u kćer svoje guvernante. Baldovi roditelji su odlučno odbacili ideju da oženi Ruskinju smatrali su je sluškinjom te su očekivali kako će pronaći ženu iz aristokratskih orebićkih obitelji. Baldo je tad rekao majci i ocu ako mu ne dopuste da se oženi Ruskinjom da se neće nikad ni oženiti i da će nestati obitelji Mimbelli! Njegovi roditelji ga nisu shvatili ozbiljno, mislili su kako je mlad, zgodan, bogat, jedini nasljednik i kako će uvijek biti u društvu mnogih žena od kojih će mu sigurno jedna postati supruga.

Međutim, Baldo je održao svoje obećanje, nakon smrti roditelja seli se trajno u Trst gdje živi bohemski kao neženja. Tamo, sasvim slučajno, sreće tada mladog kipara iz Hrvatske Ivana Rendića koji je u Trstu životario čekajući da se proslavi. Baldo, osjećajući da se bliži kraj njegovog života, zamoli Rendića da mu napravi mauzolej u Orebiću pokraj samostana Gospe od Anđela. Rendić je pristao i po Baldovim uputama napravi mauzolej na čijem je vrhu u mramoru isklesao Baldovu neprežaljenu ljubav, lijepu Ruskinju koja drijema s vrčem vode u ruci. Vrč joj je u snu skliznuo i voda se prolila što označava prolijevanje života, ljubavi i nestajanje obitelji Mimbelli. Rendićevoj Ruskinji je u snu iz haljine ispala i dojka, što je izazvalo sablazan u to vrijeme u Europi, ali mu je donijelo i veliku slavu. Posljednji član obitelji Mimbelli, Baldo, pokopan je pod nogama svoje Ruskinje u tišini samostana Gospe od Anđela gdje se nalazi i danas, a Ruskinja nikad nije saznala da joj je ostao vjeran do kraja života.

Prezime Mimbelli, obitelji i nasljednika u Orebiću više nema.