Pelješki vinari u agoniji: Svaka godina nova muka, šteta je ogromna, lovci, gdje ste?

Pred samu berbu, pelješki vinari ponovno su na mukama – divlje svinje i jazavci sve češće upadaju u vinograde i rade štetu, unatoč velikim ulaganjima u zaštitu.

Koliko je situacija ozbiljna, svjedoči vinar Ante Marlais iz Ponikava. “Ogradili smo možda 80 posto vinograda žicom, ali divljač uvijek nađe način probiti ogradu. Čak i tamo gdje je sve zatvoreno, uspiju proći”, priča Marlais.

Problemi ne staju samo na svinjama. “Zadnje dvije-tri godine posebno nam smetaju jazavci, koji ulaze u vinograde i jedu grožđe. Nemaju prirodnih neprijatelja i svaka je sezona nova borba”, dodaje.

Vinari štete pokušavaju smanjiti stalnim ophodnjama i postavljanjem mirisa na krpe, što je donekle smanjilo gubitke. Ipak, procjenjuju da su i ove godine svinje pojele 300 do 400 kilograma grožđa.

A dok neki uspiju spasiti barem dio uroda, u selu Ponikve situacija je još gora – ondje je ljudima uništeno i do 80 posto uroda. “Ne znam hoće li tražiti naknadu, ali ne znamo ni kako sustav točno funkcionira. Iako svinja ne prijeti izravno ljudima, štete koje napravi u vinogradima su ogromne”, kaže Marlais.

Osim vinograda, stradava i promet. “Kad idemo do Stona, svega par kilometara, uvijek moramo biti na oprezu zbog čagljeva i divljih svinja. Rijetko prođe vožnja da ih ne vidimo. Supruga mi je nedavno udarila čaglja, šteta je bila 600 eura. Srećom, imali smo kasko, ali zamislite da se to dogodi jednom ili dvaput godišnje – nije problem samo u šteti, već u osjećaju nesigurnosti. Što ako se dogodi nesreća, a u autu su mala djeca?”, pita se Marlais.

Vinari se ipak ne osjećaju potpuno sami. “U zadnje vrijeme lovci stvarno pomažu – odradili su nekoliko hajki. To nam znači puno, jer sami ne bismo mogli. Ali hajke bi trebale biti češće i bolje organizirane. Lovce bi trebalo dodatno motivirati i poticati, jer oni ulažu svoje slobodno vrijeme, a nitko ih za to ne plaća. Ako bi imali barem neku vrstu potpore ili naknade, sigurno bi se češće uključivali i sustavno rješavali problem. Kad bi se akcije provodile redovito, možda i jednom tjedno, mogli bismo stvoriti jasnu strategiju i dugoročno zaštititi vinograde”, zaključuje Marlais.