Jan Mark Novalija: „Moramo mu vratiti dušu, tramvaj je bio život Dubrovnika“

U Kneževu dvoru otvorena je izložba „Povijest dubrovačkog tramvaja od 1910. do 1970.“, kojom Dubrovački muzeji obilježavaju 115 godina od prve vožnje i 55 godina od posljednjeg „travnja“. Kroz fotografije, arhivske dokumente, predmete iz muzejskih i privatnih zbirki te priču o restauraciji sačuvanog vagona i prikolica, izložba vraća sjećanja na vrijeme kada je tramvaj bio sastavni dio svakodnevnog života.

Autori izložbe su kustosi Dino Lokas i Tonko Marunčić te restaurator Jan Mark Novalija, koji svojom strašću i radom vraća tramvaj Dubrovniku.

„Kada pogledate koliko je tramvaj utjecao na živote ljudi, vidite da to nije obilježilo samo jednu generaciju – ta se fascinacija pretače iz generacije u generaciju. Ono što je tramvaj predstavljao, cijeli teatar koji se odvijao oko njega i u njemu, nešto je što je jedinstveno za Dubrovnik, pa čak i za cijelu Dalmaciju“, kaže Novalija.

Ispričao nam je i priču kako je započela njegova ljubav prema dubrovačkom tramvaju:

„Sve je počelo pogledom na srušenu remizu u Gružu, i tada sam sam sebi rekao: ‘Moramo nešto smisliti, moramo ga nekako vratiti.’ Danas smo stigli do trenutka u kojem smo otvorili veliku izložbu posvećenu dubrovačkom tramvaju, koja je bila iznimno dobro posjećena. Obnavljamo jedan stari tramvaj, koji je sada u fazi sastavljanja, i vidjet ćemo kamo ćemo dalje s njim.“

Novalija dodaje kako je tramvaj u Dubrovniku opće poznata tema: „Grad o njemu priča, pogotovo sada kada se sve ponovno zahuktava. To je jedan neobjašnjiv fenomen koji je dotaknuo ogroman broj ljudi. Snimke ispraćaja tramvaja svjedočanstvo su onome što je značio – deset tisuća ljudi okupilo se posljednjeg dana. Gospodin Božo Lasić, veliki zaljubljenik u tramvaj, rekao mi je da je to bio živi očaj. Ljudi su plakali, nisu mogli doći k sebi kada su shvatili što se zapravo događa.“

Za njega tramvaj ima i kulturološku i društvenu važnost: „Bio je živ, stalno se kretao, kroz njega su svakodnevno prolazili ljudi – išli su u školu, na kupanje, u spenzu… A sve te priče, ti razgovori koji su se odvijali unutar tramvaja, to je neprocjenjivo. Ta neobjašnjiva privlačnost tramvaja zaista je fascinantna.“

O mogućnosti povratka kaže: „Naravno, tramvaj nije pravo prometno rješenje za današnje potrebe grada, zbog svojih ograničenja u brzini i kapacitetu. Ali kao turistička linija – primjerice od stanice Batala, Lapadskom obalom do Pošte Lapad – mogao bi itekako zaživjeti. Taj koridor još uvijek postoji, iako bi dio Lapadske obale trebalo raskopati i preurediti. No dugoročna korist bila bi nemjerljiva, ne samo turistički, već i identitetski. To bi bio čin vraćanja jednog dijela duše grada.“

Izložba ostaje otvorena do 31. ožujka 2026. i nudi svim posjetiteljima priliku da se prisjete vremena kada je tramvaj bio simbol grada, ali i da zavire u budućnost u kojoj bi njegova zvona možda jednom ponovno mogla odjekivati dubrovačkim ulicama.

Foto: Jan Mark Novalija