Na blagdan blaženice, Blato ponovno postalo mjesto molitve i nadahnuća

Točno 22 godine prošle su otkako je papa Ivan Pavao II., na svojem trećem apostolskom pohodu Hrvatskoj, 6. lipnja 2003. godine, u Gružu proglasio blaženom Mariju Propetoga Isusa Petković, redovnicu i utemeljiteljicu Družbe Kćeri Milosrđa iz Blata na otoku Korčuli. Tog petka sjatilo se u Dubrovnik pola Hrvatske – od političkih dužnosnika, sportaša i osoba iz javnog života, do mnoštva običnog puka. Malo sa strane, gotovo sramežljivo, strpljivo su stajale duhovne kćeri časne službenice Božje Marije od Propetoga čekajući da papa osnivačicu njihova reda proglasi blaženom, što je i učinio na radost cijelog otoka.

Više od dva desetljeća kasnije, Blato i dalje svakog srpnja postaje mjesto molitve, pjesme i susreta. Ovogodišnja devetnica i proslava blagdana od 30. lipnja do 9. srpnja, ponovno je okupila vjernike iz cijele Hrvatske i inozemstva. Tijekom devet dana u svetištu blaženice izmjenjivali su se svećenici i župnici, organiziran je i bogat kulturno-duhovni program, svjedočanstva, koncerti, promocije izdanja i procesije. Poseban značaj imali su dani molitve za bolesnike, klanjanje u šutnji, te svečana završna procesija kroz Blato s relikvijama blaženice, koju je predvodio mons. Petar Rajič, apostolski nuncij u Italiji i San Marinu.

Samostan kao čuvar uspomene i živa zajednica

U samostanu Kćeri Milosrđa koji se nalazi tik uz svetište, svakodnevno se živi i svjedoči karizma blaženice. Na njegovom čelu danas je sestra Danijela Škoro, koja je predstojnica već nekoliko godina. Samostanski život nije lak – ustaje se u šest, dan je ispunjen molitvom, radom, zajedničkim trenucima i pastoralnim zadaćama.

U samostanu je danas desetak sestara, većinom starijih. Ipak, njihova prisutnost u Blatu je stalna i prepoznatljiva – vode Dječji vrtić, djeluju u školi, vode crkvene zborove, pomažu u župi, održavaju crkvu i župni vjeronauk. Dvije sestre uvijek su prisutne na svakom sprovodu kao znak blizine i sućuti.

Samostan prima i hodočasnike, a sestre vode i muzej posvećen blaženici. Obnavljaju i poljoprivredu, sade povrće i imaju vlastiti maslinik. Unatoč smanjenom broju zvanja, duh zajedništva i služenja ostaje nepromijenjen.

Život blaženice, od imućne obitelji do siromaštva radi drugih

Blažena Marija rodila se davne 1892. godine u Blatu u imućnoj obitelji Petković. Njeni su roditelji imali desetoro djece i svakome su osigurali materijalnu budućnost, no Marija je odlučila drugim putem. Iako su naslućivali njene želje budući da je neprestano boravila u crkvi moleći se, pokušali su je bezuspješno odvratiti od ideje da postane redovnica. Marija je s vremenom postajala sve aktivnija u župi, a planirala je pridružiti se klarisama u Splitu. Međutim, na poticaj dubrovačkog biskupa Marčelića, baš na blagdan sv. Franje, Marija je 1920. godine utemeljila družbu Kćeri Milosrđa u Blatu, neprestano je pronalazila nove načine kako pomoći drugima, a u tome su joj se pridružile i brojne druge djevojke iz otoka i šire.

Otvorila je pučku kuhinju, a potom i sirotište za djecu koje je u nekim trenucima brojilo i do 300 djece. S vremenom je Marija sa sestrama otvorila brojna prihvatilišta za djecu u Slavoniji, Vojvodini, Makedoniji i Srbiji, ali i diljem Južne Amerike.

Blaženom je proglašena na temelju čuda kad je moleći se baš njoj spašeno 20 mornara u utrobi potopljene peruanske ratne podmornice Pacocha, a njen je red pripojen trećem redu sv. Franje zbog imperativa siromaštva i skromnosti.

Blagdan koji spaja, opominje i nadahnjuje

Na blagdan blažene Marije Propetoga Isusa Petković, Blato ponovno nije bilo samo mjesto, već prostor zajedništva, molitve i ponosa. Vjernici su došli iz svih krajeva kako bi kroz molitvu, pjesmu i procesiju častili svoju blaženicu – onu koja ih i dalje uči kako služiti drugima kroz milosrđe, poniznost i tišinu.

Blaćani su još jednom pokazali da je nasljeđe Marije Propetoga živo – ne samo u samostanu i muzeju, već u svakom zboru, dječjem vrtiću, susjedu kojemu je potrebna pomoć i tihoj molitvi koja nikad ne prestaje.

FOTO: Župa Svih Svetih Blato