Evo kako su se rashlađivali stari Dubrovčani kad bi upeklo. Konavljani su im sve omogućili, a i magarci

“Stari Dubrovčani hladili su se ledom – ako se tako može reći. Zaslađivali su napitke, pravili sladolede… Ukratko, led se koristio, iako ne u širokoj upotrebi kao danas. Ipak, povlaštena dubrovačka elita svakako je imala privilegiju uživati u ledu i u ta davna vremena”, objašnjava nam izvanredni profesor Marinko Marić sa dubrovačkog Sveučilišta, govoreći o tome kako su se ljudi snalazili tijekom velikih vrućina za vrijeme Dubrovačke Republike.

No, nije samo led bio spas od ljetnih žega. Tu su bili i ljetnikovci, smješteni na lokacijama koje su osiguravale ugodniji boravak tijekom najtoplijih mjeseci – priča nam profesor Marić, koji predaje na studiju Povijesti Jadrana i Mediterana.

“Poznato je da su stari Dubrovčani imali svoja ladanjska zdanja, odnosno ljetnikovce, koji su se uglavnom nalazili u Rijeci dubrovačkoj te u sjenovitim dijelovima Lapada i Gruža. Za vrijeme ljetnih vrućina, svoje su vrijeme provodili upravo u tim ljetnikovcima. Naravno, govorimo o vlasteli i bogatijim građanima Dubrovnika,” dodaje profesor.

I dok su bogati tražili spas od vrućine u ljetnikovcima, obični puk – baš kao i danas – nije bio te sreće. Najčešće su bili prepušteni vremenskim prilikama i snalazili su se kako su znali i umjeli – objašnjava Marić.

“A obični puk? Kuhali su usred ljetne žege i sparine. I danas je vruće – zbog klimatskih promjena, ljudske nebrige i ekološke nesvijesti. No, i u starim vremenima ljeta su znala biti surova, a ljudi su se morali prilagođavati. Nije bilo luksuza poput današnjih klima-uređaja ili rashladnih sistema. Ono što je ipak predstavljalo olakšicu za bogatiji sloj – vlastelu i imućnije građane – bila je upotreba leda. Stari Dubrovčani zaista su koristili led – zaslađivali su napitke, pravili sladolede, čuvali hranu. Led, naravno, nije bio dostupan svima, ali dubrovačka elita imala je taj privilegij.”

A sigurno se pitate – odakle led usred ljeta, bez frižidera, hladnjača i moderne tehnologije? Odgovor će vas iznenaditi jer je stvaranje i doprema leda tada bio ne samo zahtjevan, već i vrlo unosan posao.

“Proizvodnja i transport leda za vrijeme Dubrovačke Republike bio je ozbiljan i unosan posao – kao što je to i danas u nekim industrijama. O ozbiljnosti tog posla svjedoči i činjenica da je proizvodnja i prodaja leda bila strogo ograničena. Nisu se time mogli baviti svi – bio je to gotovo zaštićen proizvod, slično kao sol,” kaže profesor Marić.

Led se proizvodio u tzv. ledenicama, koje su se nalazile u Konavlima – na Sniježnici i u okolici Dube Konavoske.

“To je bio organiziran posao. Kopali su se bunari – ili zdenci – duboki i do 15 metara. Zimi, kad bi pao snijeg, ti bi se bunari punili snijegom, a zatim se pokrivali sijenom, slamom i drugim izolacijskim materijalima, kako bi se očuvala niska temperatura. Sve se to činilo pod budnim okom straže, kako bi se spriječile krađe i zloupotrebe,” pojašnjava profesor.

S vremenom, snijeg bi se pretvorio u led i čuvao u tim dubokim zdenaca do početka ljeta. U petom, šestom i sedmom mjesecu led se noću – nikako danju – transportirao konjima i magarcima do Cavtata. Odatle se brodom dopremao u Dubrovnik, gdje se skladištio u posebnim prostorijama koje su čuvale hladnoću. Kasnije se led dalje distribuirao po gradu – uglavnom plemstvu i imućnijim građanima.

Danas, kad god nam postane vruće, jednostavno uključimo klima-uređaj, otvorimo zamrzivač i izvadimo kockice leda. No nekad davno, i led je bio luksuz – dragocjeni komadić osvježenja rezerviran za malobrojne.