ŠTO DALJE Filipinku čeka dug i mučan proces, sve što kaže u šest mjeseci – pravno ne vrijedi

Priča koja je potresla Korčulu i širu javnost dobila je novi nastavak, državljanki Filipina koja je rodila i ostavila dijete pokraj kuće u kojoj je boravila u Lumbardi određen je istražni zatvor, a nadležni sustavi u narednim će danima tek procijeniti sve okolnosti kako bi odlučili o budućnosti novorođenčeta.

No, kako doznajemo od stručnih osoba iz sustava socijalne skrbi, istraga i zatvor ne znače automatski oduzimanje roditeljskih prava. Praksa nalaže da se provedu žurne i privremene mjere zaštite djeteta koje se, dok je majka u bolnici ili pod zatvorskim nadzorom, povjerava ustanovi ili udomiteljskoj skrbi. Prije donošenja bilo kakvih trajnih odluka, nužno je procijeniti psihičko i fizičko stanje rodilje, kao i njezinu sposobnost i volju za brigu o djetetu.

Pravni okvir predviđa i određena vremenska ograničenja. Naime, roditelj, u ovom slučaju majka, ne može dati valjan pristanak za posvojenje prije nego što dijete navrši šest tjedana života. Dok rok od šest mjeseci ne prođe, izjave majke nemaju pravnu snagu.

Ako roditelj kasnije da informirani pristanak, Centar za socijalnu skrb pokreće postupak posvojenja, no to je dugotrajan i isključivo sudski proces. U međuvremenu, sustav mora utvrditi sve okolnosti, a primarni cilj ostaje isti, a to je zaštita interesa djeteta, ali i pomoć majci ako se utvrdi da postoji kapacitet za obnovu odnosa majka – dijete. 

U ovoj fazi, kako ističu upućeni, još uvijek se ništa ne može reći sa sigurnošću – je li majka bila uračunljiva, je li bila u stanju poslijeporođajne psihološke krize, postoji li realna mogućnost da nastavi skrbiti o djetetu, ili će se inzistirati na trajnom zbrinjavanju kroz sustav socijalne skrbi.

S obzirom na to da nesretna žena ne govori hrvatski jezik, sve daljnje radnje moraju biti provedene uz pomoć službenog prevoditelja i u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava. Ukratko, bez obzira na ishod, Filipinku čeka dugotrajan i vrlo vjerojatno mučan proces. 

Otočna zajednica i dalje s nevjericom komentira događaj, izražavajući suosjećanje s novorođenčetom, ali i s majkom koju nekolicina onih koji je poznaju opisuju kao samozatajnu, vrijednu i tihu. Slučaj je otvorio brojna pitanja o položaju stranih radnica, izolaciji, psihološkoj podršci i realnim očekivanjima koje sustav stavlja pred žene u ranjivim situacijama, daleko od doma. 

Osim toga, neslužbeno doznajemo iz dubrovačke bolnice da je majka nekoliko puta pitala za sina. Ostaje pitanje je li se baš morao, u ovom slučaju, odrediti istražni zatvor za nesretnu majku? Pritvor nije automatska mjera u svakom slučaju napuštanja djeteta, odluka o tome ovisi o nizu čimbenika, a najvažnije su okolnosti pod kojim je dijete ostavljeno. 

I dok pravni i socijalni sustav u pozadini pokušavaju raspetljati sve aspekte ovog slučaja, jedno je jasno – odluke koje će se donijeti moraju biti pažljivo promišljene, temeljene na struci i s ciljem da se zaštiti najosjetljiviji, upravo rođeni život, ali i veza majke i djeteta koja je prirodna, biološka i jednom riječi – nezamjenjiva.

S druge strane, nitko ne spominje oca djeteta niti je njegova odgovornost u pitanju.