„U ime oca i sina i svetega Vida, višćicama izgorila piš…“ – zalet, trk i skok preko gorućeg smilja!

Na vižiju, odnosno dan prije blagdana sv. Ivana, diljem otoka običaj je paliti krijesove od smilja koji se potom preskaču kako bi se otjerale vještice i zli duhovi. Običaj star više od dvije tisuće godine sinoć je privukao mještane i turiste u središte Lumbarde. 

U prošlosti, kad ekrani i virtualne stvarnosti nisu postojale, običaj se održavao u svim otočnim mjestima i to više puta tijekom godine, a okupio bi doslovno cijelo selo. U Lumbardi su posljednjih nekoliko godina za održavanje običaja zaduženi Lumpari, članovi Lumbarajske udruge mladih, uz podršku TZO Lumbarda i budnih očiju vatrogasaca DVD-a Lumbarda. Bolje da umre selo nego običaji, govorili su naši stari i bili su u pravu! O čemu se radi?

Tijekom dana, u okolici naselja nabere se smilje kojeg na otoku još uvijek ima u izobilju, a potom se u sumrak od ljekovitog bilja pale krijesovi koji se satima preskaču i to dan prije spomendana ljetnog sv. Ivana (24. lipnja) i dan prije spomendana sv. Petra i Pavla (29. lipnja). Intenzivan, i za mnoge neugodan miris zapaljenog smilja ne smije se oprati s tijela i kose jer se vjeruje da tjera zle duhove i vještice, a ono što je sigurno jest da tjera komarce.

Detalje o ovom zanimljivom običaju ispričala nam je Sani Sardelić, viši kustos pedagog Gradskog muzeja Korčula, koja se dugi niz godina aktivno bavi očuvanjem nematerijalne kulturne baštine. Sani priznaje kako je nematerijalna baština otoka i Dalmacije izrazito privlači, pogotovo preskakanje smilja, ili cmija, kako se na otoku naziva.

„Radi se o jako starom pretkršćanskom običaju koji se smjestio u vrijeme kad započinje topli dio godine i kad nema opasnosti od mraza. Na taj se način tjeraju zli duhovi prošle godine. Nije novost da je kršćanstvo asimiliralo poganske običaje pridodajući im nova značenja koja su odgovarala i novim svjetonazorima. Na taj su se način u novu religiju asimilirali i oni koji nisu bili kršćani“, objasnila je Sani ističući kako je nekad krijes prvo preskakao župnik, što je bio simbolični znak kako se radi o običaju prihvaćenom u okvirima religije.

Na pitanje zašto baš cmij, odnosno smilje, lako je odgovoriti. Smilje je stara biljka Mediterana koja na našim prostorima raste i prije nego smo se doselili, ističe Sani, a osim što je ima u izobilju, važna su i njena ljekovita svojstva, ali i simbolika imena. Jedan od latinskih naziva za smilje je immortella, odnosno besmrtnost.

„Besmrtnost u smilju je u njegovim ljekovitim svojstvima, nekad se macerat smilja u maslinovom ulju koristio za liječenje rana, u Srednjem vijeku smilje je bilo glavni lijek za zagađenu, živu ranu. Dim od smilja je možda neugodan, ali je neugodan i komarcima i bolestima. Svima nam je poznat termin kađenja, dimom od smilja se kadimo i raskužujemo zrak“, otkriva nam Sani.

Jedan takav poganski običaj može se staviti u modernu konotaciju pa je kađenje, odnosno raskuživanje zraka, osim komaraca prošlih godina tjeralo i virus Covid-19. Tijekom pandemije, otok se vratio starom običaju i krijesova je bilo više nego ikad.

Osim na otoku, ovaj je običaj poznat diljem Dalmacije, priča nam Sani, iako je u mnogim naseljima zaboravljen. U Korčuli se preskače baš na spomendan sv. Petra i Pavla, u Lumbardi na vižiju sv. Ivana, u Žrnovu na vižije oba spomendana, a Velolučani kažu da preskaču po tri puta. Sačuvani su i neki starinski izrazi, tako se prije skoka ponavlja „U ime oca, sina i sv. Vida, višćicama izgorila piš**“.

„To ljudi rade već dvije tisuće godine, i mi danas radimo to isto bez obzira na drugačije okolnosti, znanja i vjerovanja. Zato je nematerijalna baština toliko uzbudljiva, pitam se odakle nam ta potreba da nešto slično i dalje činimo. Vjerujem da nas običaju povezuju s našim precima, obrasci ponašanja koje iz nekog razloga i dalje ponavljamo, nama nešto znače. Nematerijalna baština je jako posebna i krhka, malo je dovoljno da neki običaj preživi kao što je i malo dovoljno da neki običaj nestane“, poručila je Sani.

Još je zanimljiviji izraz „Jur, barba, jur!“ koji se također povezuje s preskakanjem.

„Ne vjerujem da se radi o poticanju na jurnjavu, jur se vjerojatno odnosi na jurjev ili đurđev dan na koji su se palili veliki krijesovi, a to se može povezati s mitološkim zelenim Jurom, zelenim vitezom koji tjera zle duhove“, objasnila je Sani.

Lumbardu za sv. Ivana veže još jedan poseban običaj, a to je blagoslov mora. Budući da mjesno groblje nosi ime sveca, nakon mise na sam spomendan, procesija bi došla do obale, u more su bacali cvijeće, a svećenik bi ga blagoslovio čime bi službeno otvorio sezonu kupanja. Lumbarjani se sjećaju da je kupanje u djetinjstvu bilo dozvoljeno tek nakon blagoslova mora na ljetnog sv. Ivana.

Lumbarjani i svi oni koji su se jučer zatekli u najistočnijem otočnom naselju, od zlih duhova ne moraju strepiti. Sinoć su „na korti od žala“ temeljito rastjerani krijesovima, gorila su čak dva, a reakcija najmlađih pravi je dokaz da su stari običaji još uvijek u trendu bez obzira na digitalno doba.