[FOTO] Ljubav može sve: Znakovni jezik u školi kao most inkluzije i razumijevanja

U Osnovnoj školi Marina Držića dogodila se jedna posebna, srčana priča koja sjajno svjedoči koliko male ideje mogu imati veliki utjecaj. Na Dan osoba s Down sindromom, učenici i njihova učiteljica nisu samo obilježili taj dan – oni su ga proživjeli na najljepši mogući način: snimanjem video spota koji slavi različitosti, inkluziju i ljubav. I to na znakovnom jeziku.

„Ideja je došla spontano,“ kaže učiteljica razredne nastave Marijana Vrljić. „Cijelu godinu već učimo znakovni jezik, a u razredu imam učenicu s Down sindromom. Htjeli smo taj dan obilježiti na poseban način. Pronašla sam pjesmu simboličnog naziva ‘Ljubav može sve’, koja nosi snažnu poruku – da smo svi jednaki.“

Uz podršku snimatelja Olivera Peza, nastao je spot koji nije samo emotivan, već i edukativan. „Snimali smo dva dana, koliko smo uspjeli ‘ugurati’ u naše školske obveze, i ispalo je zaista predivno. U spotu smo pokazali što smo naučili na znakovnom jeziku – i obilježili dan osoba s Down sindromom na način koji ostavlja trag.“

Znakovna školica: Projekt s dušom

Spot je tek vidljivi rezultat šire priče – projekta Znakovna školica, koji se provodi tijekom cijele školske godine. Cilj projekta nije samo naučiti znakove, već razvijati empatiju, prepoznavati i uvažavati različitosti te približiti svijet gluhih i nagluhih djeci – i obrnuto.

„Jednom tjedno, u satovima razrednika, dolazile su nam gošće iz Udruge Tajnica – komunikacijske posrednice koje su nas kroz igru i interaktivne radionice učile znakovnom jeziku. To su bili trenuci koje su djeca s oduševljenjem iščekivala.“

Reakcije roditelja, kaže učiteljica, bile su izrazito pozitivne. „Svi prepoznaju vrijednost ovoga što radimo. Učenje znakovnog jezika ima mnogo benefita, ali ono najvažnije – djeca kroz to postaju bolji ljudi.“

Učimo zajedno – i učitelji i djeca

Zanimljivo je da je učiteljica zajedno s učenicima kretala od nule. „O znakovnom jeziku znala sam koliko i oni – gotovo ništa. Učila sam zajedno s njima, kroz nastavu, korelirajući znakove sa sadržajem iz drugih predmeta. Slova u hrvatskom jeziku, boje u likovnom, brojeve u matematici – sve smo to učili i u znakovnom.“

Djeca, posebno mlađeg uzrasta, pokazala su se kao pravi „upijači“ znanja. „Oni su me znali ispravljati kad bih pogriješila. Vidjeli su da i odrasli mogu griješiti i shvatili da znakovni jezik, poput bilo kojeg jezika, ima svoju gramatiku i pravila.“

Što je bilo najteže, a što najlakše?

„Najlakše nam je bilo usvojiti abecedu. To su djeca savladala i prije nego što su naučila sve na hrvatskom jeziku. Najteže? Brzina. Kada u pjesmi tekst ide brzo, teško je pratiti sve znakove. No, kad usporimo – sve ide glatko.“

Učenje kroz pjesmu pokazalo se kao odličan način kako približiti znakovni jezik djeci – veselo, ritmično i emotivno.

Nadamo se da će netko od njih nastaviti dalje

Na pitanje hoće li djeca i nakon završetka projekta nastaviti s učenjem znakovnog jezika, učiteljica odgovara iskreno:

„Toplo se nadam. No, kao i svaki jezik – ako se ne koristi, zaboravi se. Ipak, možda će netko od njih jednoga dana postati volonter, komunikacijski posrednik ili jednostavno osoba koja s razumijevanjem i srcem pristupa onima koji ne čuju. To bi već bio veliki uspjeh.“

Jer, na kraju krajeva – kako i sami kažu – ljubav može sve.

FOTO Petra Vučičević