OTVORIO DUŠU Gradonačelnica: Marko Polo Centar treba pretvoriti u apartman, samo stvara probleme

Klupko sumnjivih radnji u Gradskom muzeju Korčula koje predvodi DORH-u prijavljeni predsjednik Upravnog vijeća Maro Grbić, po dopuštenju gradonačelnice Nike Silić Maroević, pomalo se odmotava. 

Nakon što je Grbića za sumnju na kazneno djelo zlouporabe ovlasti i položaja prijavila udruga branitelja UHDDR Korčula, nakon brojnih detalja koji su službeno i neslužbeno iscurili iz Gradskog muzeja, javio se i Vicko Marelić ispričavši svoju priču. Vicko je omiljeni i bivši kustos Marko Polo Centra za kojim Korčulani tuguju pitajući se zašto više ne radi. 

Kako odgovore na pitanja nisu dobili, Vicko je odlučio svoju priču ispričati sam. Prenosimo je u cijelosti:

Kronologija 

U proljeće 2021. raspisan je natječaj za kustosa Marko Polo Centra. Na tom sam natječaju izabran među desetak drugih kandidata. Neposredno nakon toga, Nika Silić Maroević na lokalnim izborima postaje gradonačelnica. Natječaj se poništava. Sljedećeg siječnja 2022. godine ponovno se raspisuje natječaj za isto radno mjesto. Ponovno sam se prijavio i na tom sam natječaju ponovno izabran. Potpisao sam Ugovor kakav mi je i ponuđen – na određeno vrijeme (jednu godinu) u ožujku 2022. Počinjem raditi u Gradskom Muzeju budući da Marko Polo Centar još nije završen ni otvoren. Čeka se završetak radova i uporabna dozvola. Sve se to odužilo, traju završni građevinski radovi te nakon toga mjesecima nismo uspjeli dobiti uporabnu dozvolu. Dobivamo je tek u ljeto 2023. godine i za Svetog Todora napokon je Marko Polo Centar i otvoren. 

U ožujku te godine produžen mi je Ugovor o radu na još jednu godinu. Po otvaranju Marko Polo Centra, u periodu od svibnja do kraja listopada, radim po desetak sati gotovo svakodnevno, a pored toga često i barem jedan dan vikendom. Budući da živim u neposrednoj blizini, uskačem na posao kad god je potrebno (prokišnjavanje, tehnički problemi u zgradi, iznenadne nenajavljene grupe turista i slično). 

Prošle 2024. godine, imam zapisano u dnevniku, radio sam, pored uobičajenog radnog vremena od ponedjeljka do petka i jedan, a ponekad i oba dana (subota i nedjelja) kroz svih 12 ljetnih tjedana. Nikad nisam prijavio ni tražio ijedan prekovremeni sat rada da mi se plati. 

Ne bunim se, ovim podatkom samo želim pokazati koliko sam bio posevećen tom poslu i koliko mi baš ništa nije bilo teško. U ožujku 2024. godine produžen mi je Ugovor na devet mjeseci. Ravnateljica muzeja Marija Hajdić pripremila mi je Ugovor na 12 mjeseci i potpisala ga, ali je gradonačelnica u zadnji čas, desetak minuta prije potpisivanja, odlučila da se ugovor skrati na 9 mjeseci. Pristajem, nemam drugog izbora. 

Usmeno mi je sugerirano tom prilikom da će stalno zaposlenje uslijediti kad položim stručni ispit za kustosa. Prihvaćam takvo objašnjenje. Stručni ispit za kustosa, za koji je uvjet minimalno jedna godina rada odnosno pripravničkog staža u muzejskoj struci, prijavio sam u rujnu 2023. godine. Pismeni dio ispita sam položio u prosincu 2023. U siječnju 2024. zbog nevremena (snijeg i zatvorene ceste za Zagreb) propuštam usmeni dio ispita. Na sljedećem roku, u svibnju 2024. polažem i prolazim usmeni dio. Time stičem zvanje kustosa. 

Napomena: 

Kustoski ispiti se organiziraju 3 puta godišnje, u siječnju, svibnju i rujnu. Ja sam taj ispit položio od prve. Od svibnja do studenog 2024. u više navrata neuspješno pokušavam inicirati razgovor o produženju Ugovora. Krajem godine, 31. prosinca 2024. Ugovor o radu mi ističe i tako završava moj rad u Marko Polo Centru. 

Problemi koje sam zatekao u Gradskom muzeju i Marko Polo Centru 

1 Narušeni međuljudski odnosi 

Po mome dolasku, naivno sam pokušao inicirati da svi zajedno u Muzeju funkcioniramo kao tim, podržavamo i potpomažemo jedni druge, ali u tome nisam uspio. Čak ni na kavu nismo nikad uspjeli zajedno otići. Kad je posao napustila arheologinja Marta Kalebota, Muzej je još više potonuo u tom smislu. Marta Kalebota je pozitivno utjecala na dinamiku odnosa. S njom sam se mogao konzultirati o svim aspektima rada i bila je uvijek spremna za timski rad. 

2 Neodgovarajuća podrška od strane gradonačelnice

U uvjetima kad su međuljudski odnosi toliko narušeni da ometaju normalan rad muzeja, očekivao sam da će gradonačelnica odigrati važnu ulogu. Nju je ravnateljica Marija Hajdić i inače za većinu bitnih odluka konzultirala. To se nažalost nije dogodilo. Odbacivala je probleme od sebe, okrivljivala nas svih zajedno da smo nesposobni, a za bitne strateške programe razvoja muzeja i Marko Polo Centra, koje sam ja smatrao i sada ih smatram jako bitnim, nije ni bila zainteresirana niti govoriti niti se opterećivati s tim temama. Očekivao sam da se dugoročnim strategijama savjetujemo i donosimo zajedničke smjernice u smislu što i kako raditi i u kojem bi se smjeru Marko Polo Centar trebao razvijati. Tu sam bio prepušten sam sebi donositi odluke koje sigurno nisu bile kvalitetne kakve bi bile da smo ih zajednički, kao tim, donosili. Mislim da sam poslao barem desetak mailova gradonačelnici da se nađemo i govorimo o dugoročnim strategijama. Nikad mi ne bi ni odgovorila na email. Jednom prilikom je čak rekla da bi sve to trebalo pretvoriti u apartmane jer da muzej samo stvara probleme i ne donosi dovoljno novaca. Imala je stalni fokus na prodaju suvenira i stekao sam dojam kao da je to za nju bila najbitnija stvar. Za mene je takva vizija razvoja i očuvanja kulturne baštine jednog srednjovjekovnog grada kao što je Korčula – poražavajuća. 

3 Uvredljivo ponašanje Mara Grbića 

Kad se u Muzeju pojavio Maro Grbić, stvari su krenule na gore. Po mome mišljenju, on prvenstveno ne razumije koja bi trebala biti dugoročna uloga muzeja u jednoj zajednici kao što je Korčula. Kad tome nadodam njegovo invazivno ponašanje, pokušaj dominacije i obezvređivanje rada svih zaposlenika uključujući i mene, uz nažalost, potpunu podršku gradonačelnice, jasno je da se stvorila dodatna nervoza i nesigurnost. Njegovi su maniri i komentari o mome radu bili cinični i omalovažavajući i to je obilježilo moju suradnju s njime. Na primjer, komentirao je da mi je motiv odlaska na Mediterranean Island Conference simpozij na Visu u organizaciji Instituta Ivo Pilar, taj što mi, zamislite, oni plaćaju put (?!). 

Ili, drugom prilikom, za moje predavanje u vezi Europskog projekta FORTIC, Grbić je rekao na našem sastanku s gradonačelnicom da je to moje predavanje bilo “bez veze”. Takvih sličnih primjera ima na desetke. Takve komentare smatram arogantnim i uvredljivim. Njima se narušavao moj integritet kao osobe, a dodatno me je poražavala činjenica da gradonačelnica to sve podržava. Detalje o ponašanju Mara Grbića ste ionako već imali prilike u zadnje vrijeme pročitati u medijima, tako da dalje to ne bih ni opisivao. 

4 Neprimjereno ponašanje gradonačelnice 

Nazvao bih to čak i mobingom, iako nisam baš siguran da taj izraz točno opisuje njeno ponašanje. Na primjer, radi se o poklapanju telefona, vikanju (deranju), psovanju, nepristojnosti, prijetnje otkazom, neodgovaranje na emailove, omalovažavanje i podrugljivo ismijavanje moga rada. Na primjer, donacija Marko Polo Centru porculana iz Kine je za nju nekakvo bezvrijedno ‘posuđe’. Bio sam šokiran tim ponašanjem jer na takav nivo ophođenja nisam naviknuo. To me je jako uznemiravalo i činilo me nesigurnim. Svaki put kad bih trebao s njom o nečemu govoriti, nikad nisam znao kako će se razgovor završiti, kakve je volje toga dana i hoće li na kraju sve poći naopako. Kad bih nazvao na telefon, nikad nisam znao hoće li naš razgovor završiti tako da mi jednostavno poklopi slušalicu. 

Nikad se na taj način komunikacije nisam priviknuo. Svjestan sam da sam mogao reagirati i tražiti pravni savjet, ali sam mislio da nemam puno prostora jer sam znao da mi je Ugovor o radu ipak samo na određeno vrijeme i osjećao sam se ostavljen na milost i nemilost takve situacije. Želio sam zadržati taj posao koji sam iskreno volio i pokušavao sam izdržati to ponašanje u nadi da će se stvari popraviti jednom kad dobijem stalno zaposlenje. Nažalost, to nisam dočekao. 

Razlozi neproduženja moga Ugovora 

Budući da nikad nisam dobio službeni odgovor hoće li se Ugovor produžiti ili neće, mogu samo reći što mi je rečeno u vezi neproduženja Ugovora. U 11. mjesecu 2024., otprilike mjesec i pol dana prije isteka Ugovora, kada sam posljednji put bio na sastanku s gradonačelnicom, bili su prisutni Maro Grbić i Marija Hajdić, tada još ravnateljica muzeja. Pitao sam za svoj status i produženje ugovora. Napominjem da sam produženje ugovora tražio još od svibnja 2024., kada sam položio stručni kustoski ispit. Svim tim mjesecima nisam dobivao nikakav odgovor, bio sam potpuno ignoriran. Moj je utisak da su me namjerno razvlačili kako bih u Centru odradio tu turističku sezonu, da radim kao i prošle godine, nekad po 10 do 12 sati dnevno, da radim i vikendom po potrebi i zamjenjujem svakoga tko ne može doći na posao. 

Nakon rafala tipičnih i nepristojnih komentara, Gradonačelnica je ispred mene zatražila mišljenje Mara Grbića, koji je rekao – “Vicko nama u muzeju ne treba. On zna četiri jezika i može natrag na tržište. Eventualno bi nam mogao poslužiti kad nekog treba negdje provesti po gradu ili muzeju. Koštao nas je u 34 mjeseca 50 000 eura. On samo putuje i sebe promovira, takav nam ne treba.” 

Napomena: U ovom dokumentu nisam namjerno pisao o kvaliteti ili nekvaliteti moga rada. Nisam ja taj da to procjenjujem. Preporučio bih vam da pogledate knjigu utisaka Marko Polo Centra, gdje su napisani dojmovi posjetitelja. Pogledajte na Google-u recenzije dok sam tamo radio. Pitajte nastavnike i ravnateljicu Osnovne škole Petra Kanavelića, Maju Farac. Pitajte Udrugu naših umirovljenika, domaće i internacionalne grupe studenata, vodiča i ostale koji su dolazili u Marko Polo Centar. I tako dalje, neću više nabrajati“, napisao je Vicko u svom obraćanju. 

Zaključak donesite sami. 

Foto Putni kofer, Kristina Huzek Kitan