Roditelji vrše ogroman pritisak na učitelje da upisuju petice djeci koja jedva zaslužuju i tricu

Sve je veći broj učenika s odličnim uspjehom u hrvatskim školama, pa se postavlja pitanje — tko zapravo profitira od ovakvog sustava, a tko ostaje zakinut? Iza prividne izvrsnosti krije se ozbiljan problem koji sve više zabrinjava i stručnjake i nastavnike: učenici s izvrsnim ocjenama često nemaju znanje koje bi te ocjene trebale odražavati. Štoviše, profesori u srednjim školama često su šokirani kada otkriju da odlikaši u stvarnosti nemaju ni osnovno predznanje, a kamoli odlično.

“Za sve su krivi roditelji koji pritišću učitelje jer njihova djeca, eto, moraju biti odlikaši”, kaže nam jedna profesorica iz dubrovačke srednje škole koja je željela ostati anonimna.

“Situacija nije normalna jer je pritisak roditelja na učitelje ogroman, budući da njihova djeca iz nekog razloga moraju biti odlikaši, iako to po znanju uopće ne zaslužuju, ni približno. Učitelji pod tolikim pritiskom popuštaju, a na kraju imamo u sustavu ‘lažne’ odlikaše koji upisuju gimnazije ili druge srednje škole koje traže jako dobro predznanje i ovladavanje gradivom, a zapravo njihovo znanje jedva odgovara ocjeni dovoljan, a kamoli odličan”, priča nam profesorica.

Pritisak izvrsnosti i njegove posljedice

Očekivanje da učenici briljiraju u svakom školskom predmetu stvara lanac pritiska — djeca osjećaju obvezu postizanja visokih ocjena, roditelji to očekuju, a učitelji su suočeni s pritiscima da popuste u kriterijima. Tako dolazimo do situacije u kojoj visoke ocjene više ne znače nužno i visoku razinu znanja.

Stručnjaci s Instituta za društvena istraživanja predlažu ukidanje sadašnjeg načina izračuna općeg uspjeha i uvođenje sustava koji bi bolje prepoznavao učenikove individualne afinitete, talente i motivaciju u pojedinim predmetima.

Inače, prosječna ocjena u osnovnim školama veća je od 4,5, dok u srednjima iznosi oko 4,0. Profesori ističu i kako je problem u tome što su ocjene jedini kriterij za upis u srednje škole, što čini postupak nepravednim i neujednačenim. Petica u jednoj školi ne vrijedi jednako kao petica u drugoj, a učenici taj nesklad osjećaju i pate zbog njega.