Što je Fruk Rijeci, a Livaja Hajduku? Hoće li Dinamo u Intertoto kup?

Poznati hrvatski novinar i urednik sažeo je kraj HNL-a u 7 točaka. Originalni pristup vrijedan čitanja:

1) Toni Fruk je najbolji igrač HNL-a, više znači Rijeci nego Livaja Hajduku. Rijeka je s njim, njegovim double-double učinkom u golovima i asistencijama, na prvom mjestu i u finalu Kupa. Procjenjuju ga na barem 7 milijuna eura i Rijeka bi s njim ovoga ljeta mogla uprihoditi rekordni transfer, pogotovo što je stigao besplatno (BESPLATNO). Do danas mi nije jasno koji je genijalac iz Dinama 2023. godine Fruku poslao poruku “nisi nam potreban” (!?) Toni je čekao u kafiću na Borongaju poziv iz Dinama kako bi finiširao prijelaz, a onda dobio takav vritnjak. “Dinamovo proljeće” tada je već pustilo pipke i stegnulo klub, trener je bio Igor Bišćan, a sportski direktor Dario Šimić. Dolazak Tonija Fruka bez odštete nekome se očito nije uklapao u računicu, nije bio u talu….

2) Toni Fruk i Rijeka, za razliku od nekih drugih, nisu u milosti sudačkog lobija. Dovoljno je pogledati kako se u posljednjim kolima nekažnjivo starta i udara po Fruku, a najbizarniji je start Theophilla u Maksimiru koji nije sankcioniran drugim žutim, crvenim kartonom zato “jer Fruk prebrzo trči” !? Bit će zanimljivo vidjeti kriterij u posljednja dva kola na Poljudu i na Rujevici. Tumačenje tzv. Sudačke komisije znamo unaprijed – sve odluke bile su ispravne i u skladu s pravilima.

3) Rijeku 180 minuta dijeli od najvećeg pothvata u povijesti HNL-a, dvije pobjede za pothvat veći od titule 2017. godine kada je Matjaž Kek imao turbo-momčad u odnosu na današnju, četiri puta jeftiniju od Dinamove i više nego dvostruko jeftniju od Hajdukove. Utješni Kup ne brojim – svlada li Rijeka Hajduk i Belupo u prvenstvu, Slaven će sam od sebe legnuti i u završnoj utakmici sezone, finalu Kupa na euforičnoj Rujevici.

4) Slaven Belupo nije zaslužio trofej, a ni Europu, od onoga trenutka kada je pristao na dogovor s Dinamom dok traje sezona da trenera Kovačevića prodaju za 180.000 eura. Viši sportski usud to je sankcionirao na svoj način – Belupo i Kovačević otad su osvojili jedan bod, a za klasično tankiranje u Maksimiru, “odmaranje” i igru koja najviše odgovara suparniku, kažnjeni su s lijepih 5:0.

5) Pokazatelj: Dinamo je na toj utakmici za pet lakih komada trebao napraviti samo 2 prekršaja (po jedan u svakom poluvremenu), a Slaven je stvorio 0 (nula) prilika za gol! Usporedbe radi, za 1:1 u prvoj utakmici finala Kupa, Rijeka je protiv Slavena morala napraviti 17 prekršaja (uz dva žuta), a Slaven je kreirao 13 udaraca na vrata. Tko hoće nepristrano vidjeti, sve mu jasno.

6) Apsurdno – osvoji li Rijeka titulu s dvije pobjede, Dinamo u finalu Kupa mora navijati za Rijeku, a protiv svog budućeg trenera Kovačevića – najgori scenarij za Dinamo je Rijeka prvak, a Slaven Belupo pobjednik Kupa – Dinamo kao drugoplasirani tad ide u Intertoto kup (Konferencijsku ligu) – osvoji li Rijeka i titulu i kup, tada Dinamo ima ipak prolazak u Europsku ligu. Svakako apsurd za pamćenje – Dinamo u zadnje tri Rijekine utakmice mora navijati za tri momčadi  prvo Hajduk, pa Slaven, pa Rijeku.

7) Interventna policija osigurava treninge Hajduka? Čudno i za zgražanje samo onima koji su olako zaboravili kako su se morali osiguravati treninzi hrvatske reprezentacije u Splitu, kao i u Rijeci, kako su se palile gume i auti, napadali igrači i treneri, članovi kluba, upadalo na treninge i skidali dresovi, a na Poljudu svojedobno kopali i grobovi, kad se utakmice Hrvatske prekidalo i topovskim udarima i kemijskim svastikama… Kod nas se to naziva navijačka (sup)kultura.