KRUH SA SEDAM KORA Mali grad na moru: Dubrovačka posada Azamare ugostila buduće pomorce

„Brod je mali grad  i svaka ruka na njemu ima svoju važnost” – to najbolje znaju oni koji su barem jednom okusili „kruh sa sedam kora“, osobito kada taj posao rade 22 godine. Toliko je, naime, na moru proveo Dubrovčanin Goran Bijelović, danas upravitelj stroja na brodu Azamara, koji već godinama plovi svjetskim morima, ali rado svraća i u rodni Dubrovnik. Ovog vikenda brod je bacio sidro kraj Lokruma.

Posebnost ovog broda je i u tome što su na njemu čak četiri Dubrovčanina – uz Bijelovića, tu su i kapetan Đivo Bosolt, Luka Radović, prvi časnik palube s 6 godina staža na Azamari, te Luka Obradović, drugi časnik palube iz Cavtata. Rijetkost je vidjeti više članova posade s istog područja, pogotovo na tako odgovornim pozicijama, no to jasno govori koliko su naši pomorci cijenjeni i kvalitetni.

Poseban dan za učenike

Iz želje da svoja iskustva prenesu novim generacijama, članovi posade odlučili su organizirati posjet brodu za učenike Pomorsko-tehničke škole Dubrovnik, zajedno s profesoricom elektrotehnike Ivon Medunić i profesorom tehničkog crtanja Matom Bilićem.

„Htjeli smo im približiti svakodnevni život na brodu, ali i inspirirati ih da ustraju u svom obrazovanju. Uz volju i trud, mogu jednog dana i oni postati zapovjednici ili upravitelji stroja,“ rekao je Bijelović.

Učenici su obišli most, gdje su se upoznali s navigacijskim sustavima i odgovornostima zapovjednika, a potom su posjetili strojarnicu i ECR, odnosno centar za nadzor strojeva. Tamo su vidjeli „srce broda“ – sustave koji omogućuju sigurno i efikasno funkcioniranje ovog plutajućeg grada.

Iskustvo koje se ne uči iz knjiga

Bijelović je učenicima prenio osobna iskustva:

„Na brodu sam više od 22 godine i radio sam na različitim vrstama brodova. Unatoč svemu, i dalje učim. Ne znam sve, niti ću ikad reći da znam sve. Iskustvo se stječe godinama – i to je ono što se najviše cijeni.“

Poručio im je da se ne boje prionuti poslu, zasukati rukave, očistiti tank, raditi i po 30 sati kad treba. Svako iskustvo, svaka nova situacija prilika je za učenje.

Povratak u rodni grad – s posebnim ponosom

Kapetan broda, Đivo Bosolt, naglasio je koliko je emotivno uploviti u svoj grad:

„Ponos na Grad, na našu tradiciju i profesiju – to je neprocjenjivo. Svaki put kada uplovimo u Dubrovnik, osjećaji su pomiješani, a uzbuđenje je golemo.“

Azamara je drugi put ove godine uplovila u Dubrovnik, a nakon toga putuje prema sjeveru Europe, zatim Kanadi i istočnoj obali SAD-a sve do Antarktike.

Bosolt i Bijelović ideju za posjet učenika dobili su spontano, iz vlastitog iskustva.

„Kad smo mi išli u školu, nismo imali priliku posjetiti brod. Htjeli smo učenicima omogućiti barem na jedan dan pogled u ono što ih možda čeka u budućnosti,“ rekao je Bosolt.

Pomorstvo – poziv za uporne

Na kraju susreta poručili su kako pomorstvo nije posao za svakoga, ali onome tko ga voli, pruža neusporediv osjećaj ispunjenja.

„Za mene je ovo posao iz snova,“ kaže Bosolt. „Dane dijelim na dobre i jako dobre. I da se opet rodim – isti put bih izabrao.“

Iako se na Azamari rijetko nađu gosti iz Hrvatske, često dolaze Hrvati rođeni u dijaspori – Australiji, SAD-u, Kanadi – koji žele posjetiti zemlju svojih predaka. Marketinški fokus broda je uglavnom na tim tržištima, što objašnjava manji broj europskih, pa i hrvatskih gostiju.

Hvale vrijedan primjer

Ovaj posjet brodu bio je jedinstveno iskustvo koje će zasigurno ostati urezano u sjećanju učenika. Pokazao im je kako se uz učenje, rad i ustrajnost, vrata pomorskog svijeta mogu širom otvoriti.

Hvala posadi Azamare što su bili pravi domaćini – i još bolji uzori!

 

Kate Lujo