[FOTO/VIDEO] Kako je maher Borovac uklonio stoljetni koštil – kao da sam ubio neko živo biće

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Gotovo 400 godina star koštil na postranskoj pijaci prošlog je petka rekao posljednje adio brojnim mještanima koji su se danima od njega opraštali na različite načine. 

Postranjani su zadnje dvije godine intenzivno pratili zdravstveno stanje ponosnog starca, no nije mu bilo pomoći. Iako mu je raskošna krošnja na prvi pogled izgledala zdrava, koštil je iznutra bio potpuno šupalj i truo. Razlog tome su gljive truležnice koje su ga malo-pomalo izjele pa je bilo očito, ako pogledate malo pozornije, da stablo jedva stoji uspravno. Tako glomazan i bolestan, koštil je bio ozbiljna prijetnja za ljude, a jedino što ga je držalo uspravno posljednjih desetljeća su željezne rigete, metalni obruči koje su krajem 80-ih godina zavarili pokojni Raškić i Drna. Bilo je pitanje trenutka kad će koštil pasti. 

„Prošlo ljeto, nastup moštre na pijaci, majke s djecom u kolicima, skupilo se staro i mlado, puše tramuntana, svi uživaju, opušteni su, a ja pod stresom da se ne dogodi nevolja. Nismo tek tako odlučili posjeći ga, odluku je donijelo cijelo mjesto zajednički. Odluku o uklanjaju prvo su jednoglasno donijeli članovi Mjesnog odbora. Potom sam isto zamolio članove KPD-a Bratska sloga, također su zaključili da je uklanjanje jedina opcija. Prije toga sam zamolio inženjera šumarstva Mikija Vojinovića da ga pregleda, ali nažalost je zaključio da je bolestan i truo“, objasnio nam je nedavno Dinko Šegedin, predsjednik MO Postrana. 

Nakon što je odluka o uklanjaju donesena, nije bilo puno razmišljanja tko će je provesti u djelo, izbor se nametnuo sam. Tonća Borovca vjerojatno poznajete kao vrlo uspješnog sportaša, trkača i ekstremista, ali on je i vlasnik Obrta Borovac za opasne i specijalizirane poslove u ekstremnim uvjetima te stručnjak za uklanjanje golemih stabala. 

Ima Borovac puno utakmica u nogama kad je u pitanju uklanjanje velikih i opasnih stabala, takve je poslove do danas odradio diljem cijele lijepe naše i to uvijek savršeno precizno i uspješno. Borovac također ne skriva da je zaljubljenik u ekstremne uvjete svake vrste pa mu skakanje po granama na desetak metara visine s motornom pilom nije teško palo u fizičkom smislu, ali jest u emotivnom. I on je jedan od mnogih Žrnovaca odgojenih u hladu starog koštila. 

„Nije mi bilo svejedno, to su osjetljive stvari. Dolazili su ljudi i slikali me s pilom, osjećao sam krivnju, osjećao sam se kao da sam se slikao sa životinjom koju sam upravo ubio, s trofejem. Osim toga, ljudi i dalje pitaju jesmo li ga baš morali ukloniti, pokušao sam strpljivo svima objasniti da jesmo“, priznao nam je Borovac. 

Emocije su zeznuta stvar, ali ukloniti 13 i pol metara visok koštil na kojem je svaka grana trula još zeznutija. Borovac nam priča kako nije mogao koristiti klasične tehnike pilanja jer je postajala realna šansa da grana na kojoj stoji pukne, teško je bilo zaključiti koja je trula, a koja je djelomično zdrava. Morao je brzo razmišljati, paziti da mu neka neposlušna grana ne zahvati lanac, da ne ozlijedi ljude ispod stabla, da ne padne s pilom… Naravno da je uklanjanje prošlo bez greške, ali to je samo prvi dio posla. 

Nakon što je bor ispilan, djelatnici Obrta Borovac i mještani morali su ukloniti velike grane i trupac, a potom i izvaditi i iskopati žilavi korijen. Do sad su iskopali korijen do metara i pol dubine, nastavit će u narednim danima dok ne očiste detaljno, a sve je poslove Borovac odradio volonterski. 

„Nema šanse da bih naplatio, nikad u životu ne bih promislio naplatiti, a kad bi mi ponudili novce, sigurno ih ne bih uzeo“, kategorički je odgovorio Borovac te nastavio dalje uopće se više ne osvrćući na temu novaca – „U krojenu koštila smo pronašli neke vrijedne, stare predmete, a imamo ideju na granitnom kamenu uklesati datum sadnje novog koštila kako bi Postranjani, kad budu uklanjali novi koštil za 400 godina, znali kad je točno posađen“, objašnjava Borovac čiji obrt, među ostalim, ima i dozvolu za arheološka iskopavanja na južnom Jadranu. 

Životni vijek koštila je najviše 400 godina, postranski je starac bio samo malo mlađi, a sad je tužna, ali i lijepa uspomena svima onima koje je godinama odgajao i pazio. Na njegovo će mjesto uskoro biti posađen novi, mladi i zdravi koštil. Šegedin na otkriva kako je kupljeno što je veće moguće stablo, obujam debla je otprilike 40 cm, a cijena oko tri tisuće eura. Tako će se zatvoriti još jedan ciklus života, a staru, grbavu krošnju postranskog koštila zamijenit će nova, mlađa, zelenija, stabilnija…

Dora Lozica


PODIJELI S PRIJATELJIMA!
Pravila o privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kad se vratite na naše web mjesto i pomažu našem timu da shvati koji su dijelovi web mjesta vama najzanimljiviji i korisniji.

Pravila o privatnosti