Pitate se i vi što zec radi na Uskrs? Odgovor vas možda iznenadi
Kada pomislimo na Uskrs, najčešće prizivamo slike šarenih jaja, proljetnog cvijeća, obiteljskog okupljanja – i, naravno, zeca. Iako naizgled nema nikakve izravne veze s kršćanskom tradicijom Kristovog uskrsnuća, uskršnji zec duboko je ukorijenjen u modernu proslavu ovog blagdana. No, kako je zapravo došlo do toga da upravo zec, simbol brzine i plodnosti, preuzme tako važnu ulogu?
Tragovima poganskih običaja
Zec kao simbol života i obnove potječe iz poganskih vremena, kada su stari germanski narodi slavili boginju proljeća i plodnosti – Eostre (ili Ostara). Prema predaji, upravo je zec bio njezina sveta životinja, budući da se povezuje s plodnošću, novim počecima i buđenjem prirode. U vrijeme oko proljetne ravnodnevnice održavali su se obredi u čast boginje, a zečevi su tada bili česti motivi u ukrasima i pričama.
Kršćanstvo i prilagodba običaja
S dolaskom kršćanstva, mnogi paganski običaji nisu nestali – naprotiv, prilagođeni su novoj vjeri. Uskrs, kao slavlje Kristova uskrsnuća, također simbolizira novi život i nadu, pa su se stari simboli proljeća, uključujući zeca i jaja, neprimjetno uklopili u proslavu blagdana.
Uspon uskršnjeg zeca
Uskršnji zec kakvog poznajemo danas prvi se put pojavljuje u pisanim tragovima u Njemačkoj u 17. stoljeću. Djeca su tada izrađivala gnijezda u koja bi, prema vjerovanju, „Osterhase“ – uskršnji zec – donio šarena jaja ako su bila dobra tijekom godine. Njemački imigranti kasnije su tu tradiciju prenijeli u Sjedinjene Američke Države, gdje je uskršnji zec postao popularna i sveprisutna figura – ujedno i marketinški mamac za brojne čokoladne poslastice.
Simbolika koja spaja
Iako nema biblijsku podlogu, uskršnji zec danas se promatra kao veseli glasnik proljeća i nade, osobito među djecom. Simbolika zeca i jaja – života, obnove, plodnosti – savršeno se uklapa u poruku Uskrsa: pobjedu života nad smrću, svjetla nad tamom.
Zec je, čini se, pretrčao dug put – od drevnih mitova do čokoladnih figurica na blagdanskim stolovima. I dok će neki možda i dalje sumnjičavo gledati na njegovu ulogu u svetkovini Uskrsa, jedno je sigurno – bez njega, Uskrs više ne bi bio isti.