[FOTO] Plamen vjere u noći: Mistična procesija Velikog petka u Lumbardi

Magija Velikog petka, muke Isusove i njegove smrti sačuvana je u liturgiji i običajima koje otočani ljubomorno čuvaju. Za razliku od onih božićnih koji najavljuju radost rođenja, uskršnji su napjevi u molu, prenose tugu smrti sina Božjeg, očaj, neizvjesnost i strah pa je njihova poruka prodornija i snažnija. Iako je poruka za sve vjernike ista, a to je patnja Isusova koja vodi k oslobođenju i uskrsnuću, običaji se na otoku Korčuli razlikuju od mjesta do mjesta, pogotovo kad je u pitanju vrhunac Vele setemane. Vrhunac je procesija za Veli petak kojoj je cilj evocirati Isusov križni put i smrt na raspelu.

Jedna od najljepših otočnih procesija je ona lumbarajska. Procesija kreće iz župne crkve sv. Roka na Maloj glavici pa kroz Lumbarajsko polje koje zasvijetli brojnim krijesovima, vođena jednom, ali vrijednom lumbarajskom bratovštinom Presvetog sakramenta.

Detalje o liturgiji ispričao nam je Marinko Dračevac. Običaje koje čuva i njeguje pamti otkad zna za sebe, još kad je kao ministrant služio misu na latinskom jeziku. Iako ima 80 godina, ovaj veseli i vitalni Lumbarjanin istaknuti je sudionik procesije koju se čeka cijelu godinu.

Šjor Marinko nam otkriva zanimljive i jedinstvene detalje lumbarajskog Velog petka pa smo tako doznali da su godine podijeljene u tri kategorije, jedne se godine pjeva Muka po Luki, druge godine Muka po Marku, treće godine Muka po Mateju, a uvijek i bez iznimke za Veli petak pjeva se ona najtužnija i najemotivnija, Muka po Ivanu.

Pri izlasku procesije iz crkve, priča nam Marinko, pjeva se lumbarajski pučki napjev Ide barjak kraljev sa šest kitica, a potom također lokalni napjev Smili nam se tužni, smili kojeg pjevaju muškarci dok žene odgovaraju prvom kiticom. Procesija staje na četiri mjesta, odnosno četiri križa, gdje se pjevaju četiri blagoslova.

Blagoslove je napisao don Pavle Poša, dugogodišnji rektor dubrovačke katedrale koji je od 1935. do 1943. godine bio župnik u Lumbardi. Osim istaknutog vođenja tada mahom veće župe, don Pavle je lumbarjanima u nasljeđe ostavio prekrasnim rukopisom napisane napjeve koji se, otkriva nam Marinko, čuvaju u župnom dvoru.

Ideja je bila da napjev pjeva svećenik, no don Jozo, župnik prije don Pera kako nam priča Marinko, shvatio je da nema sluha i da je bolje odabrati po jednog mještanina koji će jedinstvene napjeve otpjevati ljepše i bolje na slavu Božju. Običaj je zadržan do danas, blagoslov na Glavici pjeva Nedo Lipanović, blagoslov kraj crkve sv. Križa pjeva Ante Milina Mikulin, na Puzala, odnosno pokraj križa od Tatinje blagoslov pjeva Marko Batistić, a ispred crkve – naš šjor Marinko i to već duge 34 godine!
„Pripremim velika slova, to je za nas koji slabije vidimo“, priča nam uz smijeh te nastavlja – „Želim i trudim se da sve ispadne kako treba, ponekad se dogodi i neka greška, ipak razmišljam o muci Kristovoj, to me nosi“, priznaje nam Marinko skromno.

Različitosti su naše bogatstvo, zaključuje Marinko, a posebnost lumbarajskog Velog petka očituje se najviše u luminacjunu. I to kakav luminacjun!

Na Veli petak sve kuće u Lumbardi na koje procesija gleda upale baš svaku svijeću, svaku žarulju u kući i van kuće. Ispod kuće Marinkovog sina Nikole, svijetle tri križa koja asociraju na tri križa Golgote, a još dva upale se na crkvi sv. Križa i na kuli usred polja.

Najbolji dio je živa vatra koja gori uz rub ceste procesije. Radi se o malim krijesovima koji su se u prošlosti palili budući da nije bilo javne rasvjete, a običaj je zadržan do danas. Krijesovi se pale unaprijed pripremljenim bakljama, a smjesa koja gori sadrži pilotinu, pepeo i naftu.

Ali to nije sve! Najveći gorući križ svake se godine upali na Cankinovoj ledini na Fosama. Radi se o poziciji koja je vidljiva većim dijelom procesije, a golemi gorući križ u daljini noći zaista je impresivan prizor. Pitate se tko to priprema i pali, odgovor je jednostavan – lumabrajska mladost.
Detalje o gorućem križu i organizaciji procesije otkrio nam je predsjednik Lumbarajske udruge mladih Lumpar Mislav Milina Bire ističući da u pripremi i realizaciji ne sudjeluju samo članovi udruge, već sva mladost, a pomognu i stariji.

„Imamo spreman veliki drveni križ kojeg stavimo na Cankinovu ledinu, a na njena rasporedimo kamene ploče kako drvo ne bi izgorilo. Na pločice se stave balote od smjese i onda čekamo da na Veloj glavici izviri prvi torac. Preko polja nam netko od naših mahne par puta bakljom i onda krenemo paliti križ, gori otprilike 15 minuta dok procesija ne prođe kroz polje“, objasnio nam je Mislav napominjući da se u isto vrijeme pale i krijesovi na mejama duž Lumbarajskog polja.

Gotika, mistika, noć i vatra, religija i vjera u uskrslog Krista, ljubav u molu – sve je to Veli petak u Lumbardi, a kako izgleda, pogledajte u fotogaleriji.

Dora Lozica