BIOVRT JE ZAKON Znate li kakvim proizvodima hranite svoju djecu?

Ako želiš biti sretan jedan dan, napij se. Ako želiš biti sretan godinu dana, oženi se. A ako želiš biti sretan cijeli život, postani vrtlar – ističe biovrtlarica Silvija Kolar Fodor ovu kinesku poslovicu s kojom nastoji potaknuti ljude na, ne samo uzgoj hrane, već i vrtlarenje u skladu s prirodom. Prije gotovo dvadeset godina i sama je krenula uzgajati hranu bez uporabe pesticida i mineralnih gnojiva, i iako zvuči kao nedostižan ideal, njezin biovrt svjedoči suprotno. 

„Konvencionalna poljoprivreda je relativno nova poljoprivreda koja se razvila pedesetih godina prošlog stoljeća. Prije toga ljudi su stotinama godina uzgajali hranu bez ikakvih zaštitnih sredstava. Tako da ekološka poljoprivreda nije nemoguća, nego su ljudi prihvatili ideju koja im je omogućivala da brže i lakše uzgajaju hranu. Kada sam ja krenula raditi svoj biovrt, svi su mislili da mi ništa neće rasti. Međutim, inspirirana knjigom Marie-Luise Kreuter, njemačke autorice koja je promicala biovrtlarstvo, započela sam s vrtom na 400 kvadrata i pokazalo se dosta jednostavno. Za ovakav tip vrtlarenja trebate više znanja, međutim kada ga usvojite, vrtlarenje postaje suradnja s prirodom, a u konačnici imate zdrave plodove“, govori Silvija čiji vrt danas zauzima 2000 četvornih metara.

U biovrtu priroda sama odrađuje sav posao, bubamare postaju vrtlarevi saveznici, a suživot s mrskim lisnim ušima je moguć. 

„Pojava lisnih ušiju je nešto s čime se svi suočavaju na proljeće. Čim krenu mlade biljke, eto i prvih ušiju, a za njima stižu i mravi. Jedan dio mrava ima ulogu pastira koji premješta uši po najboljim biljkama s namjerom da uši sišu biljne sokove, a mravi skupljaju medenu rosu koju luče uši. Kako bi se to spriječilo, u vrtu treba ostaviti biljke mamce. Biljke koje će uši i mravi više voljeti pa će povrće ostati pošteđeno. Ovako ćemo i prizvati predatore, a to su bubamare koje će se u sljedećoj fazi pariti i ostaviti jajašca u vrtu iz kojih će se razviti ličinke bubamara, koje u još većoj mjeri pojedu sve te uši. Dakle, morate prvo imati uši, ako neće biti hrane i bubamare će proći dalje. Tako da upravo biljkama mamcima privlačimo nametnike na njih, a onda postupno time privlačimo i predatore, pa u vrtu na proljeće ne radimo apsolutno ništa nego biljke mamci rade svoj posao, dođu bubamare koje sve počiste. Samo treba biti strpljiv“, pojašnjava Silvija te kao još jedan nedostatak konvencionalne poljoprivrede ističe monokulture pa preporučuje da se na gredicama uvijek miješaju bar dvije vrste povrća između kojih je cvijeće, budući da će tako prirodni neprijatelji odraditi svoj posao, a sklad s prirodom opstati.

Osim vrtlarenju, Silvija dio svog vremena posvećuje i promoviranju ovakvog načina uzgoja hrane. Svakog proljeća održava niz predavanja, radionica i razmjenu starih sorti sjemenja, budući da je, kako ističe, uz zemlju i znanje, za uzgoj vlastite hrane potrebno i sjeme kojeg nastoji uzgojiti i sačuvati u banci sjemenja na svom imanju. 

„Posljednjih godina ljudi sve više osvještavaju što industrija hrane jest i koliko hrana postaje lošija i skuplja. Kada sam ja započela za većinu je to bio hobi, a sada  ljudi sve više i više shvaćaju nužnost samodostatnosti, kada ne ovisiš toliko o inflaciji, poskupljenjima, nestašicama. Mogu reći iz svog iskustva da mi se sve češće javljaju mladi ljudi koji kada osnivaju obitelj ozbiljno razmišljaju o tome čime će hraniti svoju djecu“, primjećuje Kolar Fodor čije savjete o organskoj proizvodnji hrane možete pratiti na društvenim mrežama i web stranici biovrt.com. 

Daniela Juroš