Najviše napuštenih pasa u azil dolazi iz Konavala i Župe dubrovačke, Crnogorci ih se riješe na granici

Iako sretni jer su zbrinuti, nahranjeni i na sigurnome, daleko od svojih zlostavljača, azil za pse je zadnje mjesto na kojem bi iti jedan pas ikad želio biti. Istodobno to je mjesto gdje se “najbolji čovjekov prijatelj” ipak može uvjeriti da prijateljstvo između čovjeka i psa postoji.

Dubrovački azil nije samo mjesto gdje se psi smještaju i gdje se o njima brinu radnici azila, već i mjesto koje rado posjećuju i sugrađani. Oni su otvoreni svaki dan sedam dana u tjednu i bez problema možete pse prošetati, priča nam Ana Ivelja iz dubrovačkog azila.

“Azil je otvoren svaki dan za posjetitelje. Mi smo sedam dana u azilu u dvije smjene i sada u ovom zimskom periodu svak nas može posjetiti od 10 sati ujutro do 7 sati popodne. Odaziv je dosta velik, svakim danom rekla bih sve veći. Nema nekakvog generalnog pravila što se tiče dobi ljudi koji nas posjećuju jer nam dolaze i mladi ljude i stariji. Tako da uvijek smo otvoreni i radujemo se svakom posjetu”, priča nam Ana uz tužnu činjenicu kako najviše zlostavljanih pasa u azil stiže upravo iz Konavala i Župe.

“Ipak najveći broj pasa koje smo zbrinuli od početka našeg rada stigao nam je iz Konavala. Radi se većinom o lovačkim psima i takva je statistika. Baš jučer smo zaprimili jednog psa koji je mogu slobodno reći o katastrofalnom stanju, došao i na rubu života. Toliko je izgladnio da mu se borimo za život. Danas je već malo bolje. I prije tri tjedna smo iz kuparskog polja zbrinuli osam štenaca koje je netko bacio u kontejner”, priča nam Ana uz napomenu kako dosta pasa s područja Konavala zapravo dolazi zapravo iz Crne Gore jer ih vlasnici ostave na granici nakon čega oni lutaju po Konavlima.