POLITIČKI MONOLOZI Smiju li novinari pitati što ih zanima ili samo prenosti priopćenja nedodirljivih?

Smiju li novinari postavljati pitanja političarima ili bilo kojim drugim javnim osobama (pjevačima, gospodarstvenicima…) koji su sazvali konferencije za novinare?

Prije neki dan u dubrovačkoj Velikoj vijećnici ujedinjena lijeva oporba predstavila je svog kandidata za župana Dubrovačko-neretvanske županije. U tijeku je tzv. pretkampanja i nema ništa spornog da politički akteri izvješćuju putem medija birače o imenima koji će trčati utrku za čelna mjesta općina, gradova, županija.

Obično stranke koriste svoje prostorije ili atraktivne eksterijere za takve objave, a korištenje službenih prostora gradova, županija shvaća se kao uzurpiranje javnog prostora za stranačke interese.

Zamislimo da se vladajući koriste takvim prostorima, čije grijanje i održavanje plaćaju građani, u predizborne svrhe, da se voze službenim automobilima na stranačke skupove?

Bilo je sasvim legitimno pitati organizatore pod kojim su uvjetima održali predizborni skup u gradskom prostoru, ide li trošak na račun grada Dubrovnika ili su platili iznajmljivanje. To se baš nije dopalo ekipi iz SDP-a, Možemo i Srđ je Grad pa su prišli našem novinaru propitujući i komentirajući motive njegova raspitivanja.

Ubuduće, imaju li političke stranke potrebe za plasiranje informacija preko medija, a da ih se ništa ne pita, neka šalju priopćenja, a ne da novinare gube vrijeme sjedeći slušajući samoljubive monologe. Ako ste već zvali predstavnike medija, spremite se odgovarati na sva pitanja.

Mi stariji se sjećamo vremena takvih stranaka i komunikacije samo u jednom smjeru. Valjda smo to prošli.

Željko Brkić