JAKŠA DENOBLE 1979. – 2025. Izgubio si bitku protiv demona, iz bolničkih hodnika uvijek si se vraćao jači, mi nastavljamo, naša zvijezdo padalice

Postao sam vjetar i mogu letjet s tobom, sad i ja ležim pod hladnim grobom, sad smo opet dvije duše, sad smo vjetar koji puše, sad smo dvije iskre koje oko šume kruže

 

Iznenadnom smrti prošlog tjedna napustio nas je Jakša Denoble (45), osebujni umjetnik i performer jedinstvenog glazbenog izričaja, amaterski redatelj, glazbenik, kantautor, pjevač i boem. Sin, brat, dundo, prijatelj, ljudska duša koja se nije znala uklopiti u ovaj svijet ostat će u sjećanjima i srcima svih Korčulana kao otočna legenda. 

Nema otočanina koji ne zna tko je Jakša The Crow iako se ne radi o (ne)uspješnom političaru ili važnom biznismenu, nije bio ni obiteljski čovjek niti je svojim umjetničkim radom ostvario veći komercijalni uspjeh. Ipak, njegove hitove danas pjevaju sve generacije, oni koji su imali sreće prisustvovati njegovim performansima i danas o tome pričaju, a Korčulani se emotivnim objavama od njega opraštaju. 

Jakšina je umjetnost oduvijek bila vlastita borba sa životom, dijagnozama, odrastanjem, tugama, prezentirana onakva kakva jest, iskrena, sirova i realna. Njegova su multimedijalna djela nastajala u praznim i dalekim sobama psihijatrijskih ustanova, a onda nalazila svoje mjesto u srcima i pozornicama Korčule u trenucima kad je Jakša bio u dobrim fazama. Oni praznih glava i srca koji malo toga razumiju, znali su se i podsmjehnuti, ali takvih je malo. Njegovi prijatelji su ga podržavali, njegovi bližnji nisu nikad odustali od njega, a najveću mu je podršku davala njegova glazbena obitelj. 

„Napustio nas je naš umjetnik, kantautor, pjevač i prijatelj Jakša Denoble. Nemamo riječi za izraziti prazninu i tugu koju osjećamo. Bio je jedan od osnivača udruge i pjevač benda Plodovi Mozga. Ostavio nam je u nasljeđe umjetnost i glazbu po kojoj ćemo ga zauvijek pamtiti. Izražavamo sućut Jakšinoj obitelji, prijateljima, članovima benda i svima koji su ga voljeli kao mi. Zbogom dragi Jakša, do susreta na pozornicama nebeskim“, napisali su na službenoj Facebook stranici iz korčulanske Glazbene udruge MADe in Korčula. 

Naša zvijezda padalica

Činilo se da posljednjih nekoliko godina Jakša gubi bitku protiv svojih demona i malo tko je vjerovao da će njegova muzika izaći iz lokalnih, otočnih okvira. Ipak, Jakšina glazbena obitelj okupljena u bend Plodovi mozga napravila je tako dobar glazbeni posao da je to prepoznala i najveća izdavačka kuća u Hrvata, Croatia Records, koja se također oprašta od korčulanskog glazbenika na službenim stranicama. 

„S tugom se opraštamo od Jakše Denoblea, osebujnog korčulanskog umjetnika, pjevača i kantautora. Na glazbenu scenu probio se kao frontmen benda Plodovi mozga, projekta koji je bio njegovo životno djelo još od 1998. godine. Njegova glazba i umjetnost ostavili su neizbrisiv trag, a pjesme poput “U tvome dnevniku sve piše”, “Na salatu” i “Zvijezda padalica” ostaju vječni podsjetnici na njegov talent i strast prema glazbi. Izražavamo iskrenu sućut njegovoj obitelji, prijateljima, članovima benda i svima koji su ga voljeli“, stoji u priopćenju Croatia Recordsa. 

Frutti di brain

Jakšina glazbena priča započela je prije 27 godina. Na njegovom šufitu 1998. godine okupila se prva, kultna postava benda Frutti di brain, odnosno Plodova mozga. Petar Skokandić aka Jumping Pere i Dali Pine Tree aka Dalibor Farčić dolazili bi do Jakše zabaciti na Play station 1. Slušao se tad grunge, Nirvana, ali i Gunsi i Metallica, voljeli su muziku i razmišljali o njoj, tako su i nastali neki od nekih njegovih najpoznatijih hitova. Napisana je tada Pokvarena ploča, Treći svjetski rat i Kad ću više u penziju, legendarna Zvijezda padalica i Hrabri Đorđe. Bio je tu i Luka Mušin, autor nekih pjesama koji je Jakšu naučio svirati gitaru. Uskoro je nastala i Racija, vjerojatno najpoznatija Jakšina pjesma čiji tekst sa sigurnošću zna cijeli otok. Kao i druge pjesme, nastala je po istinitom događaju, Jakši je prilikom jedne privatne, žestoke zabave u stan upala racija, ostalo je povijest. Underground scena na otoku se budila, Plodovi mozga u poslijeratnoj Korčuli doživjeli su streloviti uzlet. 

„Dalibor je došao s nekom melodijom, meni se svidjela, tako smo napisali Mali pupoljak. Mi smo se tad međusobno miješali u bendovima, underground scena u Korčuli je bila u povojima, ali bila je vitalna. Oni su imali bend Ultima Thule za koji sam ja napisao nekoliko pjesama, a ja sam njih posudio za svoj bend Plodovi mozga. Tako sam za potrebe filma „55“ kojeg sam snimao, dogovorio svirku u tad vrlo popularnom korčulanskom kafiću Olea, Dalibor je svirao bubnjeve, Pere je bio na basu, ja sam pjevao, bio je to neki uvrnuti drum’n’bass. Toliko uvrnuti da je oko 11 ipo’ došla policija i svirka je bila gotova“, ispričao mi je Jakša prije nekoliko godina. 

Borbe s demonima

Prošlo je gotovo 30 godina od tog nastupa, a Jakša je u tri desetljeća napravio i doživio lijepog i ružnog. Borba sa samim sobom često je odlazila u korist Jakšinih vrlo ozbiljnih psihičkih dijagnoza pa je dio života proveo u ustanovama, bolnicama ili dubokim maglama teških medikamenata koji su mu u tim trenucima bili neophodni. No, kao da se svaki put vraćao jači, bolji, pun ideja i životne energije za koju su mnogi naivno mislili da je ostavio negdje po dugim bolničkim hodnicima. Iako je često odustajao od sebe, Jakša nikad nije odustao od svoje umjetnosti, potrebe i želje da se izrazi kao ni od svog stila koji je mnogima bio privlačan, zanimljiv, nekima odbojan, nekima previše brutalan, ali svima jedinstven. Napisao je na desetke pjesama, snimao je kratke filmove s kojima je osvajao i priznanja na raznim smotrama poput kultnog Seks manijaka ili Tone akinetona posvećenog preminulom prijatelju Tehi. Jedno je vrijeme imao i obrt za digitalni sadržaj Vrhunski d.o.o., a svi se još uvijek sjećamo performansa njegovog pseudonima The Crow, odnosno Vrane. 

Svaka je pjesma hit

Godine su prolazile, a baš svaka pjesma koju bi Jakša napisao i uglazbio postala je lokalni hit. Te pjesme nigdje nisu bile snimljene, nisu bile zapisane, a generacijama bi se izvodile i pjevale po zabavama, druženjima, svirkama i kominima. Prepričavale bi se riječi, debatiralo bi se o značenjima tekstova, beskrajno bi se opet i iznova generacije smijale na njegov britki humor. Moć njegove umjetnosti i izričaja prerastala je pomalo u legendu, a onda su se u priču uključili njegovi prijatelji, redom vrhunski glazbenici s dugim nizom godina sviračkog staža. Sve je počelo u prostorijama KUM-a, Korčulanske udruge mladih koja je već više od dva desetljeća kolijevka underground otočne subkulture. U KUM-a su se izmjenjivale kombinacije bendova i izvođača, ali su uvijek svi jedva čekali da Jakša bude raspoložen za svirku, da izvede bilo koji od svojih hitova, to je za sve prisutne bio doslovno svečani trenutak. Jednu su večer svirali Milan Biočić i Franko Silić, a onda je Jakša spontano uzeo mikrofon i počeo pjevati, tako je za vječnost snimljena kultna Racija. 

Racija je bila prekretnica, kad su vidjeli da su reakcije dobre, ma što dobre, odlične, Plodovi mozga su krenuli novim entuzijazmom, odlučili su snimiti stare, kultne Jakšine pjesme, ali i neke nove. Uskoro je snimljena Zvijezda padalica, a na njoj se Milanu i Franku, Sretku Siliću, Saši Murtiću Killeru i Jakši priključila i prva dama korčulanskog rocka te predsjednica Glazbene udruge Mirej Botica. Pjesma za pjesmom, njegovi su se spotovi počeli prikazivati na CMC kanalu. 

„Čekajući premijeru, počela sam plakati. Najviše zbog Jakše, ovo je njegova pobjeda“, ispričala nam je tada iskreno Mirej koja je s Jakšom surađivala do zadnjeg dana. 

Mračna, ali melodična Zvijezda padalica na kojoj je klavijature odsvirao akademski glazbenik, gitarist Marin Jerkunica, probudila je neke stare duhove pa je uskoro snimljen još jedan hit Šunka i sir. Jakša je imao moć napisati pjesmu koja će se svima svidjeti, a za to treba imati smisla, dara, talenta. Temelji njegovih pjesama su jednostavni, ali istodobno privlačni publici, brzo se pamte, zanimljivi su, unikatni, trbalo ih je samo nadograditi, dodatno aranžirati i svirački nadopuniti. „Jakša treba nas, ali i mi trebamo njega!“, tvrdili su onda članovi benda. 

Tko će sad, Jakša, govoriti istinu? 

Jakša nas više ne treba, ali otok i dalje treba Jakšu. Bio je oličenje dječjeg poštenja i dobrote, jake umjetničke iskre i talenta i jedini je progovarao o tabu temama. Neki bi njegovi tekstovi mogli zvučati degutantno, no dok ih je on izvodio zvučali su tek realni i iskreni. Tko će govoriti istinu sad kad Jakše više nema? Iz članova benda izvlačio je onu umjetničku ludost koju bi se možda, u nekom drugom kontekstu, sramili pokazati. Jakšina autentičnost dala je sigurnu okolinu nemirnim i mračnim duhovima koji svi nosimo u sebi, ali ih za razliku od njega, bolje i lakše kontroliramo. Uz Jakšu, svi su se na glazbenoj sceni osjećali ugodno i opušteno te su se ohrabrivali kroz glazbu pokazati i mračne osobnosti za koje nisu znali ni da ih imaju. U tom je zanosu nastao i novi hit Na salatu. 

„Killer i ja smo jednu večer ulovili hobotnicu kraj Badije, bilo je božićno vrijeme. Taj dan je bio rođendan Loreni, mojoj muzi Jabuci, plavih očiju i čarobnog smješka. To je cura sa psihijatrije koja je radila u menzi i pjesma Na salatu je posvećena njoj budući da je hobotnica uhvaćena na njen rođendan“, pričao nam je Jakša nakon premijere spota. 

Na salatu je potpuno očarala Korčulane, male i velike, „hoću te, hoću te, na salatu!“ uskoro je odzvanjalo iz korčulanskih štrada, pjesma je bila glavna tema na štekatima, a YouTube pregledi brojili su se u tisućama. Iako je Jakša planirao napraviti samo po jedan hit godišnje, uskoro nastaje U tvom dnevniku sve piše koja im je donijela potpisivanje s izdavačkom kućom Croatia Records. Dogovor je bio da će na proljeće 2023. godine izdati album Vječnost. Životne okolnosti, a onda i Jakšine dijagnoze usporile su rad na albumu, no tijekom posljednja tri tjedna prije njegove smrti album je dovršen. Znate onu izreku o ptici koja najljepše pjeva trenutak prije smrti? Vječnost je kombinacija najboljih starih i novih Jakšinih hitova, a album će u izdanju Croatia Recordsa izaći postumno. 

„Moj je život prokletstvo, ali i dar“

Nakon što je potpisao za Croatia Records 2022. godine pitala sam Jakšu kakav je osjećaj dokazati svima, pogotovo onima koji su mislili drukčije, da vrijedi, da je njegova umjetnost prepoznata, da je skoro pa slavan! Njegov odgovor je uvijek isti, onakav kakav je bio i on sam, inteligentan, zajebantski, satiričan, podrugljiv bez zluradosti i ozbiljnog samoljublja. 

„Kakav je osjećaj? Osjećaj je da ima puno žena oko mene, ulijeću mi i baš je dobar osjećaj kad mi ulete“, pričao je smijući se te nastavio : „Nisam sanjao da ću potpisati za Croatia Records, ali zamišljao sam doma da sviram ispred krcato publike. Na kraju sam skoro ostvario što sam zamišljao. Šalu na stranu, moja obitelj je ponosna, otac, sestra Luči, Radmila, dundo Andro, oni su moja vječna podrška. Ja pjevam što mislim i živim što pjevam. Ne žalim za puno stvari, ovaj moj život je jedna vrsta prokletstva, ali je i dar, pokušavam pronaći neki balans. Da krenem ispočetka, sve bih isto napravio, vidite da je sve na kraju ispalo dobro?“. 

Ispalo je dobro, dragi Jakša, za sve nas koji smo imali tu sreću poznavati te i družiti se s tobom. Bio si hrabriji od svih nas skupa, spremno si izlagao sebe kako bi umanjio učmalost otočne sredine, svojom si smrću podigao cijenu iskrenosti i autentičnosti. Naučio si nas da se ne sramimo biti ono što jesmo premda to ponekad nije društveno prihvatljivo, dokazao si nam da nećemo biti sretni ako ne volimo sebe, kao što ti nisi volio sebe i nisi bio sretan. Svojom smrću si žrtvovao sebe kako bi pokazao nama pravu vrijednost života – biti svoj, pronaći ljubav za sebe i druge. Ova paralela sa Sinom Božjim bi ti se sigurno svidjela.  

Tvoje će ime ostati zapisano u vječnosti i u Vječnosti, u našim srcima, na brojnim fotografijama i videima, u našim sjećanjima na tvoje lude baze i u tvojim pjesmama koje će se zauvijek slušati. Bio si predobar za ovaj svijet, sad je tvoj red da se odmoriš. Mi nastavljamo tvoje učenje, na izgubljenom otoku, gdje raste ljekovito bilje i dobre koke nisu zauzete. Počivaj u miru, naša zvijezdo padalice. 

“Postao sam vjetar i mogu letjet s tobom, sad i ja ležim pod hladnim grobom, sad smo opet dvije duše, sad smo vjetar koji puše, sad smo dvije iskre koje oko šume kruže” .

Jakša Denoble, 31. 10. 1979. – 7. 2. 2025.

Dora Lozica