Nakon 46 godina rada, ujutro sam se probudila popila kavu i pomislila što sad? Nemam posao, nitko me ne treba.

Nakon 46 godina rada, ujutro sam se probudila popila kavu i pomislila: što sad? Nemam obavezu, nemam posao, nitko me ne treba, nemam odgovornost prema nikome. Glavno pitanje bilo mi je što ću sad radit, kako ću provoditi cijele dane? – priča nam svoje iskustvo prvog dana nakon odlaska u mirovinu Olga Muratti. Priznaje osjećala se depresivno i nepotrebna društvu.

Prema podacima Zavoda za mirovinsko osiguranje velik broj umirovljenika odlučuje se za rad čak i ako su u mirovini, a to se često događa u medicinskoj struci. Prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, posljednjeg dana studenog prošle godine, radio je 32.441 umirovljenik. Samo mjesec dana ranije bilo ih je 33.061. To je oko 2,5 posto umirovljeničke populacije.

Velik broj liječnika koji su trebali biti u mirovini još uvijek rade, no to i tako nije loše objašnjava nam naša sugovornica.

“Ako se osoba osjeća dobro i zdrava je pa može radit mislim da je sasvim ok da i radi samo je bitno istaknuti razliku kad netko radi jer mora da bi preživio od onoga da netko radi jer je dobrog zdravlja i želi zaradit dodatno i osjećati se korisno. Često se događa da se osobe u mirovini povuku u kuće i tamo na žalost ostaju. Posao može obogatit i socijalno život osobe” objašnjava nam Muratti.

Ipak, postoje poslovi koji se mogu raditi i kad ste u mirovini, dok postoje i oni gdje s obzirom na godine pa čak i zdravlje ne možete raditi kao što su građevina.

“Iz svog iskustva mogu reći da kad sam sa 65 godina pošla u mirovinu ite kako sam se osjećala da još mogu raditi i imala sam potrebu osjećat se korisnom tako da kroz svoj rad mogu nešto dati društvu. Stoga mislim da je šteta da takvi ljudi se zatvore u kuću i osjećaju usamljeno ili misle da je to njihov kraj. Smatram da ne bi trebalo biti tako, da bi umirovljenici trebali biti socijalno uključeni pa makar i tako da nešto rade, a da ne govorim da bi cijelo društvo trebalo napraviti više da se osobe u mirovini više uključe u društvo.” zaključila je Murati.