U procesiji relikvija koja se iznosi samo jednom godišnje, njome je bio omotan sam Isus Krist
Svake godine nakon središnjeg euharistijskog slavlja na blagdan svetog Vlaha, slijedi tradicionalna procesija ulicama Grada u kojoj će se nositi moći sv. Vlaha i drugih svetaca, a pod nebnicom relikvija Isusove pelenice, dok vjernici sa štovanjem ljube dlan i dodiruju relikvije u molitvama za sebe i svoj grad.
Posebno se ističe relikvija Isusove pelenica, koja se uz ostale nalazi u riznici dubrovačke katedrale, a iznosi se samo jednom godišnje i to na blagdan svetog Vlaha.
Pelenica, u koju je prema predaji bio umotan Isus prilikom prikazanja u hramu (Lk 2, 29-32), prvi se put spominje 1030. godine. Svećenik Ivan, vraćajući se iz Misira, nakratko je posjetio Dubrovnik kako bi obišao svog prijatelja, mjesnog svećenika Srđa. Tom mu je prilikom povjerio na čuvanje olovni kovčežić, uz strogu uputu da ga ne otvara barem deset godina. Srđ ga je sakrio ispod kamenih ploča crkve.
Godinama kasnije, nakon hodočašća u Svetu zemlju, Srđ se vratio i otkrio da se na mjestu crkve sada nalazi biskupski dvor. Ipak, uspio je pronaći kovčeg i podijeliti tajnu s biskupom Vitalom. U njemu je, uz pelenicu, pronađeno i pismo koje je potvrđivalo autentičnost relikvije. Prije smrti, biskup je tajnu prenio benediktinki, koja ju je čuvala sve do svoje smrti. Nakon toga, relikvija više nije bila skrivena – postao je običaj darivanja njezinih dijelova smrtno bolesnima i rodiljama.
Pelenica se dugo čudesno obnavljala, no taj je fenomen prestao nakon što je jedan njezin komadić darovan bosanskoj kraljici. Iako su benediktinke nastavile praksu darivanja, dubrovački senat, strahujući od gubitka relikvije, odlučio ju je pohraniti u riznicu katedrale.
Tijekom velike trešnje 1667. godine, katedrala je bila srušena, a u metežu koji je uslijedio, mletački zapovjednik lumbardijera pokušao je ukrasti relikviju. Njegova ljubavnica, u strahu pred Bogom, otkrila je njegovu namjeru, čime je pelenica spašena i premještena u tvrđavu Revelin. Ondje je ostala sve do Feste sv. Vlaha 1712. godine, kada je prenesena u novoizgrađenu katedralu.
Danas se čuva pod brojem LXXXVI. kao Sacer Panniculus Christi i iznosi se jednom godišnje, na dan sv. Vlaha, tijekom procesije. Nakon što je oduzeta benediktinkama, samo su dva puta dijelovi relikvije službeno odvojeni – 1396. godine kao dar kralju Žigmundu Luksemburškom prilikom njegova boravka u Dubrovniku i 1844. godine papi Piju IX., koji ju je pohranio u Lateranskoj bazilici.
foto: Dubrovačka biskupija