DUBROVČANI O SRNI: Plakali smo kad je bio igrač utakmice, pamtimo ga kao žgoljavca koji je trenirao puta 4!
Hrvatska je u punoj Areni Zagreb svladala Francusku. Izabranici Dagura Sigurdssona će protivnike u finalu doznati večeras, nakon što drugo polufinale odigraju Danska i Portugal.
Metkovac Zvonimir Srna definitivno briljira na ovom Svjetskom prvenstvu. I sinoć protiv Francuske proglašen je igračem utakmice, koji je postigao sedam golova, uključujući i tri uzastopna sredinom drugog poluvremena, kada je Francuska prijetila da se približi. Nećak legendarnog nogometaša Darija Srne, započeo je svoj sportski put u Metkoviću pa Dubrovniku, ali umjesto nogometa, odlučio se za rukomet. Prve rukometne korake napravio je u Metkoviću, a potom u dubrovačkom rukometnom klubu. S njim je trenirao i igrao Teo Putica iz RK Ardiaei. Istaknuo je kako je zaista vjerovao da će Srna briljirati na ovom prvenstvu.
„Svakome u životu želim jednoga Srnu za prijatelja. To je stvarno veličina od čovjeka. Bio je s nama oko četiri godine i sa svima nama je i dan danas u dobrim odnosima i mogu reći da je stvarno ljudina na kvadrat. Sve ove osobine što ga sada krase u medijima su istina. Izuzetno srdačan, srčan, energičan. Čovjek kojeg želite i za prijatelja i u ekipi apsolutno.“
Rukometaš Hrvoje Lončarica sjeća se doslovno dana kada je Srna došao u Dubrovnik.
„Dva metra što se kaže i 50 kila, bio je cijeli štrkljast, došao je u Dubrovnik upisati fakultet. Išao je u svemu korak po korak i odmah kliknuo s nama. Mogu reći da je bio odličan za ekipu i van i unutar terena. Zajedno smo rasli kao klub, imali iste ambicije, prvi put u povijesti ušli u Premier ligu i on je iz godine u godinu vidio da može, naporno je trenirao. Promijenili smo dosta vrhunskih trenera u tom periodu, od pokojnog Zlatka Saračevića do Silvia Ivandije. Upravo je trener Silvio Ivandija vidio da je Srna veliki talent, i to je iskoristio i pogurao ga. Govorio mu je da on može puno, da vjeruje u njega i da će mu se otvoriti dobra prilika.“
Srna je, kaže nam Lončarica, uvijek odskakao na treningu.
„Njegova želja za radom na treningu je stvarno nevjerojatna. On je svaki trening odrađivao kao da je utakmica. Na treningu je bio, kako bi rekli, 400 posto. Ta njegova brzina za njegovu visinu je bila uistinu nevjerojatna. Sjećam se u Biogradu, kada nije započeo utakmicu, a to su bile njegove prve utakmice za Dubrovnik, kada je ušao s klupe igrao je za trojicu u obrani. Nevjerojatna brzina nogu, nevjerojatan osjećaj za igru, nije odustajao od svojih ciljeva.“
Nakon Dubrovnika je otišao za Zagreb, iza toga u Goricu. Nije tamo dobio neku veliku minutažu ističe Lončarica, ali to ga je samo ojačalo. Uskoro je dobio priliku igrati za mlađu reprezentaciju i sad je tu gdje jest.
„Baš mi je drago zbog njega, odličan je to momak, skroman, kulturan, i dan danas kada igra za Hrvatsku reprezentaciju nije zaboravio na svoje prijatelje. Ponaša se isto kao i prvi dan kada je došao u Dubrovnik. Često se čujemo snjim, i zaista imamo samo riječi hvale za njega. Zaista mi je drago da je on bio taj pojedinac koji se u zadnje dvije utakmice istaknuo kao najbolji. Drago mi je također jer su neki komentirali da bi manje trebao igrati, ne bi trebao igrati, nije dobaru napadu, a sad je svima pokazao da može i da je spreman za ono najveće. Nažalost, ima i dosta ozljeda, ali ga to ne sprječava i ne sputava. I na ovom prvenstvu igra s ozljedama i pokazuje strašan karakter i svaka bi ga ekipa voljela imati u svome timu jer njegovo ponašanje na terenu, u svlačionici i van terena je stvarno na nivou. Malo ima igrača poput njega.“
Siguran je Lončarica da će napraviti veliku sportsku karijeru. Došao je skromno, nije očekivao puno, otvorila mu se prilika, zgrabio ju je i uz naporno treniranje došao je do samoga vrha.
„Kako meni, tako i mojim suigračima je iznimno drago da je tu gdje je, i jako smo ponosni na njega. Čak smo prije neki dan pustili suzu kad je postao igrač utakmice. Svima je pokazao da je sve moguće i da se uz naporan rad može doći do ovakvog uspjeha. Sigurno je dao motiv svoj djeci koja danas treniraju rukomet da nikada ne odustaju od svojih snova“- zaključio je Lončarica.
Podsjetimo, Hrvatskoj će nedjeljno finale Svjetskog prvenstva biti peto u povijesti, a dosad je ostvarila jednu pobjedu i tri poraza. Jedini naslov svjetskog prvaka Hrvatska je proslavila 2003. godine u Portugalu. Tada je u finalu s 34:31 svladala Njemačku.
Finale i utakmica za treće mjesto igraju se u nedjelju. Prvo je utakmica za treće mjesto u 15 sati, a onda finale u 18 sati.
Kate Lujo